Zaklada »Kultura nova« zahvaljuje svim predstavnicima organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti koji su sudjelovali u provedbi testne faze istraživanja i time omogućili Zakladi stjecanje uvida u neposrednu pogođenost ovog sektora epidemijom COVID-19 i zagrebačkim potresom te bolje razumijevanje razmjera krize na njihovo djelovanje.
Od početka globalnog širenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 širom svijeta provedena su brojna istraživanja o utjecaju epidemije na kulturni i kreativni sektor. Istraživanja su imala različite geografske i umjetničke obuhvate, ali bez obzira na istraživački fokus, sva utvrđuju drastičnu pogođenost kulturnog i kreativnog sektora obaveznim mjerama fizičkog distanciranja, zatvaranja prostora za kulturu (muzeja, galerija, kazališta, kinodvorana, koncertnih dvorana, kulturnih centara i sl.), otkazivanja kulturnih događanja (koncerata, izložbi, kazališnih predstava, filmskih projekcija, festivala i sl.) ili ograničavanja broja sudionika javnih okupljanja. U Briefingu Europskog parlamenta (Pasikowska-Schnass, 2020.) o EU potpori umjetnicima te kulturnom i kreativnom sektoru tijekom koronakrize navodi se, među ostalim, nedavna studija o utjecaju mjera društvenog distanciranja na ekonomiju u Francuskoj gdje su, uz »hotele i restorane«, kao najviše pogođeni sektori prepoznati »umjetnost i slobodno vrijeme«. U drugoj pak studiji (Montalto i sur. 2020.), također nedavno objavljenoj, o europskim kreativnim gradovima u vrijeme pandemije COVID-19 navodi se podatak o više od 7 milijuna radnih mjesta u kulturnom i kreativnom sektoru koja su ugrožena zbog vala otkazivanja i odgađanja kulturnih događanja. Mnoga su istraživanja utvrdila i da zatvaranje prostora za kulturu kao i otkazivanje, odgađanje ili smanjivanje opsega javnih događanja ne generiraju samo ekonomsku štetu kulturnim organizacijama, zaposlenicima, suradnicima i umjetnicima, nego stvaraju i snažnu društvenu nelagodu i ekonomske gubitke na svim razinama, a posebice u gradovima. Prelazak u virtualni prostor i digitalizacija kulture te korištenje drugih elektroničkih medija nisu prošli bez poteškoća, prije svega zbog nedovoljnih kapaciteta i resursa kulturnog sektora, nemogućnosti da se svi kulturno-umjetnički formati »prevedu« u digitalnu sferu bez dodatne prilagodbe, ali i daljnjeg generiranja nejednakosti u pristupu jer na globalnoj razini veliki broj građana još uvijek ne koristi internet i druge elektroničke medije. Zatvaranje granica i novi uvjeti prelaska granica ozbiljno ograničavaju i otežavaju mobilnost umjetnika, kulturnih profesionalca i kulturnih dobara te međunarodnu suradnju. S obzirom na to da još nije poznato kada će kriza završiti i da se javljaju novi valovi pandemije širom Europe i svijeta, mnoge kulturne organizacije i dalje podliježu ozbiljnim zahtjevima fizičkog distanciranja i moguće je da će posljedice utjecaja pandemije biti dugoročne.
Zaklada »Kultura nova« pridružila se nastojanjima brojnih europskih i međunarodnih organizacija, institucija te nadnacionalnih tijela u prikupljanju podataka o ranjivosti i otpornosti kulture te je u svibnju 2020. pokrenula longitudinalno istraživanje o utjecaju epidemije COVID-19 i potresa, koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb, na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Neki od ključnih motiva za ovo istraživanje, osim očite potrebe da se empirijski sagledaju posljedice utjecaja globalne krize i potresa na kulturni i umjetnički sektor, uključuju nužnost da se te posljedice istraže iz nekoliko perspektiva. Prva se odnosi na isticanje i artikulaciju relevantnosti kulture i umjetnosti, odnosno njihove uloge i pozicije u društvenim i ekonomskim procesima tijekom krize, a posebice onih koje imaju u postkriznim vremenima oporavka. Naime, mnogi ističu važnost kulture u vremenima oporavka društva u kojima ona zauzima centralno mjesto regeneracije, u kojima je kultura sredstvo i alat obnove i oporavka jer jača osjećaj pripadnosti zajednici, oblikuje identitete i raznolikost te je centralno mjesto ostvarivanja interkulturnog dijaloga (UNESCO i WB, 2018.). U trenutnoj globalnoj krizi COVID-19 pandemije u kojoj je jedna od glavnih mjera usmjerena upravo na društveno distanciranje, kultura kao ključni pokretač društvenih interakcija može imati presudnu ulogu u jačanju zajednice i ubrzanju društveno-ekonomskog oporavka. Takav aktivan doprinos kulturnog sektora u budućem razvoju otpornijih društava nakon epidemije COVID-19 prepoznala je i studija Europske komisije o europskim kreativnim gradovima u vrijeme pandemije COVID-19 koja ističe ulogu kulture u otvaranju javnih prostora za »sigurne, otporne i održive gradove« (Montalto, 2020.: 6), stvaranju novih veza s obrazovnim i znanstvenim sektorom, olakšavanju društvenog oporavka i što je najznačajnije »pomoći u postizanju ciljeva održivog razvoja« koje je Nova Europska agenda za kulturu (European Commission, 2018.) prepoznala kao svoj glavni cilj.
Druga perspektiva odnosi se na ranjivost kulture, odnosno utjecaj novonastalih okolnosti izazvanih mjerama fizičkog distanciranja i potresa na ustaljene načine funkcioniranja kulturnog i umjetničkog sektora, određenih prirodom kulturno-umjetničkog stvaranja i okvirom kulturnih politika, koje su se negativno odrazile na uvjete rada i sve segmente djelovanja sektora (prihode, programe, putovanja, suradnju i umrežavanje, prodaju, zapošljavanje, prostore itd.). Treća perspektiva pak ukazuje na otpornost kulturnog sektora, njegove upravljačke sposobnosti prilagodbe organizacijskog i programskog djelovanja uvjetima i mjerama ponašanja te spremnost za osmišljavanje i uspostavu novih pristupa i rješenja kojima se na adekvatan, učinkovit, dovitljiv i brz način odgovara na krizu. Tako se jedan od glavnih paradoksa trenutne pandemije ogleda upravo u kulturnom sektoru, njegovoj istovremenoj krhkosti i otpornosti. Četvrta perspektiva uključuje posljedice prelijevanja negativnih učinaka krize na kulturni i umjetnički sektor na njihovo neposredno okruženje. Naime, zaustavljanje i/ili znatno reduciranje opsega i dinamike rada kulturnog i umjetničkog sektora imalo je brojne društvene, kulturne, gospodarske i ekonomske posljedice te ih je moguće sagledavati u cjelokupnom kulturnom ekosistemu, odnosno u nizu drugih sektora. Posljednja perspektiva ovog istraživanja odnosi se na područje kreiranja politika, što uključuje instrumente, mehanizme i mjere međunarodnih, nacionalnih i lokalnih javnih politika implementiranih radi suzbijanja neposrednih i dugoročnih utjecaja krize, ali i onih koji bi mogli biti adekvatni u postkriznim vremenima.
Sve navedene perspektive iznimno su važne za Zakladu »Kultura nova« koja pruža podršku za organizacijski i programski razvoj civilnim akterima u polju suvremene kulture i umjetnosti. Taj specifični segment kulturnog i umjetničkog sektora nije posebno zastupljen niti u jednome od međunarodnih istraživanja i pregleda utjecaja COVID-19 krize na sektor kulture i umjetnosti. Dapače, utjecaj epidemije COVID-19 na kulturni i umjetnički sektor uglavnom se obrađuje kroz praćenje posljedica krize u kreativnim industrijama. Dakle, prati se onaj dio kulturnog polja koji je primarno pogonjen poduzetničkim razvojem radi postizanja gospodarskog rasta. Upravo zbog toga se onemogućavanje rada u kreativnim industrijama prije svega odražava na stagnaciju ekonomskog rasta i prosperiteta koji su, u nastojanjima da se opravda bilo kakvo ulaganje u kulturu i umjetnost, prepoznati kao najvažniji pokazatelji uspjeha. Drugim riječima, utjecaji krize na kulturni i umjetnički sektor, kojem gospodarski rast nije primarni poticaj i razlog djelovanja, nisu dostatno obrađeni u istraživanjima o utjecaju koronakrize na kulturu i umjetnost. Nedostatak podataka i spoznaja o posljedicama epidemije na sve segmente kulturnog i umjetničkog djelovanja, a posebice onog utemeljenog na neprofitnoj, društvenoj i/ili estetskoj osnovi, može se negativno odraziti na planiranje kriznog upravljanja i financiranja kulture i umjetnosti, kao i na planiranje postkriznih smjernica kulturnih politika na svim razinama. Stoga se istraživanje o utjecaju krize na civilni sektor u suvremenoj kulturni i umjetnosti, koji kontinuirano djeluje u nestabilnim uvjetima (Barada, Primorac i Buršić, 2016.), nameće kao izrazito važno za dobivanje uvida u učinke koronakrize na kulturno-umjetničku proizvodnju koja nije pokretana interesima stjecanja ekonomske dobiti, nego umjetničkim eksperimentiranjem i istraživanjem, kritičkim i refleksivnim praksama i/ili društvenim angažmanom i usmjerenošću na rad s lokalnom zajednicom, dakle onim vrstama djelovanja koje sudjeluju u izgradnji suvremenih identiteta lokalnih zajednica i doprinose njihovom održivom razvoju. No, kao dionici u ukupnom društveno-ekonomskom životu zemlje, i njihovo djelovanje itekako pridonosi pozitivnoj gospodarskoj dinamici i brojnim drugim gospodarskim sektorima, pa su i ti segmenti, kako je već opisano, uključeni u ovo istraživanje.
Prvu testnu fazu istraživanja Zaklada je provela u suradnji s istraživačima dr. sc. Krešimirom Krolom, dr. sc. Željkom Tonković i dr. sc. Anom Žuvelom kako bi prikupila podatke o neposrednom utjecaju prvog vala epidemije COVID-19 i potresa u Zagrebu. S tim u skladu sastavljen je upitnik kojim su se prikupljali podaci o utjecaju epidemije i potresa na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020. S obzirom na to da je prva faza istraživanja obuhvatila kratko razdoblje tzv. prvi val epidemije COVID-19 koji je u hrvatskom kontekstu rezultirao zabranom svih javnih okupljanja, pa tako i niza kulturnih događanja u fizičkom prostoru te postepenog otvaranja, osmišljeno je anketno istraživanje kako bi se testirale neke temeljne pretpostavke o negativnom utjecaju krize na taj specifični dio kulturnog sektora. Anketa je stoga adresirana na 172 organizacije iz Zakladine baze podataka podržanih organizacija, a sadržavala je 57 pitanja te je trebalo izdvojiti 30 minuta za odgovore. Anketa je bila u potpunosti anonimna, a Zaklada se obvezala na tajnost i zaštitu individualnih podataka ispitanika. Upitnik je bio otvoren za ispunjavanje od 10. srpnja do 17. rujna 2020., a organizacije su pozvane na njegovo ispunjavanje putem e-poruke.
Prva testna faza obuhvatila je odgovore 74 organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti s kojima je u 2019. godini bilo izravno povezano oko 3350 osoba (više od 1000 članova, oko 150 zaposlenih, preko 1200 suradnika i oko 1000 volontera), što ne uključuje i publiku koja je tijekom 2019. sudjelovala i bila angažirana u njihovim kulturno-umjetničkim programima, kao ni niz različitih subjekata iz drugih sektora koji su posredno povezani s radom tih organizacija. U svakom slučaju, već i ovaj uzorak ukazuje na veliki broj osoba (fizičkih i pravnih) koje su izravno pogođene utjecajem epidemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, pa posredno možemo zaključiti da je obuhvat osoba u kulturnom polju pogođenih epidemijom COVID-19 i potresom iznimno velik, posebno ako se uzme u obzir i cjelokupni socio-ekonomski sustav koji je povezan s radom organizacija, institucija i pojedinaca u kulturi (ugostiteljstvo, javni prijevoznici, putničke agencije, IT usluge, tiskarske usluge, usluge najma i transporta opreme, itd.). Pritom treba voditi računa o tome da je riječ tek o provedbi testne faze istraživanja koja pokriva kratko i vrlo ograničeno razdoblje krize te će stvarne učinke epidemije i potresa biti potrebno pratiti ne samo na razini čitave 2020., nego i dugoročnih posljedica koje će obuhvatiti sigurno 2021., ali vjerojatno i godine koje slijede.
Istraživanje je u ovoj prvoj fazi obuhvatilo 74 organizacije, od čega većinu čine udruge (71,6 %), a manji dio umjetničke organizacije (28,4 %). Od ukupnog broja organizacija, najviše je onih sa sjedištem u Gradu Zagrebu (47,3 %), dok su na drugom mjestu organizacije sa sjedištem u Zagrebačkoj županiji (12,2 %), a ukupno je zastupljeno 13 županija uključujući Grad Zagreb. Gledajući regionalnu distribuciju, prema regionalnoj podjeli Zaklade »Kultura nova«1, nakon onih sa sjedištem u Gradu Zagrebu, najviše je organizacija iz »regije 2«, točnije iz Primorsko-goranske i Istarske županije (18,9 %), dok je najmanje zastupljena »regija 4« (3,8 %). U skladu sa županijskom i regionalnom distribucijom, distribucija po gradovima u kojima organizacije imaju sjedište pokazuje da su nakon Zagreba najviše zastupljeni Rijeka (8), Pula (4) i Split (3). Dobivena distribucija usporediva je s rezultatima istraživanja provedenog 2014./2015. (Barada, Primorac, Buršić, 2016.) koje je također ukazalo na neravnomjernu regionalnu zastupljenost organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti.
1 Zaklada je za potrebe javnih poziva u okviru Programa podrške za razvoj programskih suradničkih platformi u Republici Hrvatskoj definirala šest regija u Republici Hrvatskoj na sljedeći način:
1. Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija
2. Istarska, Primorsko-goranska i Ličko-senjska županija
3. Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska županija
4. Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska, Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska županija
5. Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Zagrebačka županija
6. Grad Zagreb.
Tablica 1. Distribucija sjedišta organizacija prema županijama
| f | % | |
|---|---|---|
| Grad Zagreb | 35 | 47,3 |
| Zagrebačka | 9 | 12,2 |
| Primorsko-goranska | 8 | 10,8 |
| Istarska | 6 | 8,1 |
| Splitsko-dalmatinska | 4 | 5,4 |
| Osječko-baranjska | 2 | 2,7 |
| Dubrovačko-neretvanska | 2 | 2,7 |
| Koprivničko-križevačka | 2 | 2,7 |
| Karlovačka | 2 | 2,7 |
| Varaždinska | 1 | 1,4 |
| Vukovarsko-srijemska | 1 | 1,4 |
| Sisačko-moslavačka | 1 | 1,4 |
| Virovitičko-podravska | 1 | 1,4 |
| Ukupno | 74 | 100 |
Tablica 2. Distribucija sjedišta organizacija prema regionalnoj podjeli Zaklade »Kultura nova«
| f | % | |
|---|---|---|
| REG 1 (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska) | 6 | 8,1 |
| REG 2 (Istarska, Primorsko-goranska i Ličko-senjska) | 14 | 18,9 |
| REG 3 (Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska) | 4 | 5,4 |
| REG 4 (Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska, Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska) | 3 | 4,1 |
| REG 5 (Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Zagrebačka) | 12 | 16,2 |
| REG 6 (Grad Zagreb) | 35 | 47,3 |
| Ukupno | 74 | 100 |
Slika 1. Geografska distribucija organizacija
Kako bi se stekao uvid u područja kulturno-umjetničkog djelovanja organizacija, ispitanici su mogli odabrati veći broj područja djelovanja (Slika 2.). Prema dobivenim rezultatima, najviše je organizacija u interdisciplinarnom području (44,9 %), koje obuhvaća različite umjetničke discipline, raznolike kulturne izričaje te povezivanje kulture i umjetnosti s različitim sektorima i područjima poput znanosti, tehnologije, mladih i sl., a zatim slijede novomedijske, audiovizualne i vizualne umjetnosti (po 34,6 %), dok je najmanje organizacija koje djeluju u području dizajna (7,7 %), arhitekture i urbanizma (5,1 %) te stripa (1,3 %). Uzimajući u obzir raznolikost kulturno-umjetničkih područja djelovanja, ovo je pitanje uključivalo i mogućnost da ispitanici navedu i neko drugo primarno područje djelovanja. Ukupno je šest organizacija navelo druga područja djelovanja: suvremeni cirkus (f = 2; 2,6 %), glazba (f = 1; 1,3 %), nezavisna kultura i samoorganizirano djelovanje mladih (f = 1; 1,3 %), rad sa zajednicom (f = 1; 1,3 %) i suvremeno kazalište i pokret (f = 1; 1,3 %).
Slika 2. Primarno područje kulturno-umjetničkog djelovanja organizacija (%)
Pitanje stalnog prostora djelovanja organizacija u području suvremene kulture i umjetnosti istaknuto je u prethodnim istraživanjima ovog sektora (Kardov i Pavić, 2007.; Buršić, 2014.; Barada, Primorac i Buršić, 2016.), stoga je pitanje o prostoru djelovanja uvršteno i u ovaj upitnik. Prema dobivenim rezultatima istraživanja, najveći udio organizacija djeluje u unajmljenom prostoru (35,1 %), nešto više od četvrtine uzorka djeluje u prostoru koji je dobiven na korištenje bez novčane naknade (25,7 %), dok 20,3 % organizacija djeluje u prostoru koji je dobiven na korištenje uz novčanu naknadu. Svega 2,7 % organizacija posjeduje prostor u kojem djeluje. S druge strane, dio organizacija nema stalni prostor djelovanja (12,2 %). Kada je riječ o vlasništvu nad prostorom u kojem organizacije djeluju, u najvećem broju slučajeva vlasnik je jedinica lokalne samouprave (41,9 %), a zatim slijede organizacije koje koriste prostor u privatnom vlasništvu fizičkih (25,7 %) i privatnih osoba (9,5 %). U manjem broju slučajeva vlasnik je jedinica regionalne samouprave (5,4 %) ili Republika Hrvatska (6,8 %).
Slika 3. Ima li Vaša organizacija prostor koji stalno koristi? (%)
Nešto više od dvije trećine ispitanika su žene (70,3 %), što je usporedivo s rezultatima istraživanja provedenog 2014./2015. (Barada, Primorac i Buršić, 2016.) Prema dobnoj strukturi, ispitanici u prosjeku imaju 41 godinu (M = 41,23; SD = 9,29; raspon: 26-63) te je najviše zastupljena dobna skupina između 36 i 45 godina (37,8 %), dok su mlađi i stariji ispitanici podjednako zastupljeni (31,1 %). S obzirom na stupanj obrazovanja, 89 % ispitanika ima neki oblik tercijarnog obrazovanja, a najviše ih je sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem (63 %).
Iako je u istraživanju sudjelovalo 52,7 % organizacija čije je sjedište izvan Zagreba, čak 56,1 % ispitanih organizacija trpe posljedice potresa koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb, pri čemu je 26,1 % organizacija izravno pogođeno, a 30 % neizravno, kroz neostvarene suradnje sa zagrebačkim organizacijama (Slika 4.).
Slika 4. Je li potres pogodio Vašu organizaciju?
Prema rezultatima istraživanja, najveća oštećenja bilježe se na uredskim prostorima (80 %), odnosno na prostorima za kulturno-umjetničke aktivnosti (57,1 %), što indicira visoke razine narušenosti uvjeta administrativnog i produkcijskog rada organizacija (Slika 5.). Posljedično, 75 % organizacija izravno pogođenih potresom rade od kuće, 45 % organizacija svoje aktivnosti provodi u drugom prostoru, dok je 90 % organizacija prilagodilo program online prostoru (Slika 6.). Kada je riječ o izvorima za obnovu prostora, ispitanici su mogli odabrati više kategorija. Pogled na dobivene rezultate pokazuje da je sredstva u najvećem broju slučajeva osigurao vlasnik prostora (f = 8), dok je manji broj organizacija izravno pogođenih potresom osigurao sredstva iz proračuna organizacije (f = 6), iz fondova za obnovu (f =4) ili iz osobnih sredstava (f = 4).
Slika 5. Oštećenja u prostoru uzrokovana potresom
Slika 6. Gdje trenutno radite?
Istraživanje je pokazalo da se 43,8 % predstavnika organizacija osjeća egzistencijalno ugroženo zbog posljedica krize uzrokovane epidemijom COVID-19. Kako bi se ispitali višestruki učinci krize izazvane epidemijom COVID-19, upitnik je sadržavao više pitanja koja su se odnosila na različite aspekte djelovanja organizacija, realizaciju kulturno-umjetničkih aktivnosti, međunarodne programe i suradnje te na planirane prihode.
Aspekti rada Radi stjecanja uvida u izravne posljedice krize izazvane epidemijom COVID-19 po organizacije, ispitanici su na ponuđenoj skali od 1 (»uopće ne«) do 5 (»izrazito da«) trebali procijeniti u kojoj je mjeri kriza utjecala na različite aspekte rada njihove organizacije. Očekivano, na prvom mjestu su planirana putovanja i programi mobilnosti (89,1 % uglavnom i izrazito). Na drugom mjestu je realizacija kulturno-umjetničkih aktivnosti (82,3 %) što je također konzistentno s drugim podacima iz ovog istraživanja. Rezultati nadalje pokazuju da je kriza snažno utjecala na međunarodne projekte i suradnje (75,3 %) te na umrežavanje i suradnje općenito (73,9 %), što je očekivano imamo li u vidu zabrane i ograničenja putovanja, ali i činjenicu da su upravo ti projekti koncipirani i ovisni o mobilnosti, putovanjima i in vivo susretima.
Slika 7. U kojoj mjeri je kriza uzrokovana epidemijom COVID-19 utjecala na pojedine aspekte rada organizacije?
Aktivnosti S obzirom na to da su se epidemiološke mjere posebno odnosile na održavanje javnih okupljanja, uključujući kulturno-umjetničke programe, jedan od ciljeva ove faze istraživanja bio je ispitati u kojoj su mjeri planirane aktivnosti bile otkazane ili odgođene te kako su se organizacije prilagođavale izmijenjenim okolnostima djelovanja. Prema rezultatima istraživanja, u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020., 74 ispitane organizacije ukupno su planirale 3585 aktivnosti, odnosno u prosjeku 48,44 aktivnosti po organizaciji. Tek je jedna četvrtina od ukupnog broja planiranih događanja otkazana (13,6 po organizaciji) dok su druge ili odgođene ili prilagođene novim formatima (Slika 8.).
Slika 8. Planirane, odgođene i otkazane aktivnosti: prosjek po organizaciji
Radi stjecanja dubljeg uvida u posljedice krize izazvane epidemijom COVID-19 po održavanje planiranih kulturno-umjetničkih aktivnosti, organizacije su trebale procijeniti broj odgođenih i otkazanih aktivnosti u različitim poljima kulturno-umjetničkog djelovanja. Rezultati su prikazani u Tablici 3. U skladu s prethodno izloženim podacima o većem broju odgođenih aktivnosti u odnosu na otkazane, rezultati pokazuju da su u svim poljima kulturno-umjetničkog djelovanja ukupne vrijednosti (Ukupno) kao i vrijednosti aritmetičkih sredina (M) veće kod odgođenih u odnosu na otkazane aktivnosti. Primjerice, kada se pogledaju rezultati za kategoriju »izložbe«, raspon broja odgođenih izložbi (0-14) veći je u odnosu na raspon otkazanih izložbi (0-5) te su u skladu s tim veće i ukupne vrijednosti (107 odgođenih i 27 otkazanih izložbi), kao i prosječne vrijednosti po organizaciji (odgođene: M = 1,45; otkazane: M = 0,38). Uspoređujući različite aktivnosti, u prosjeku je odgođeno i otkazano najviše radionica / treninga (355 odgođenih i 208 otkazanih), filmskih projekcija (323 odgođene i 204 otkazane) i kazališnih predstava (211 odgođenih i 180 otkazanih). Zaključno, rezultati istraživanja pokazuju da su se organizacije rjeđe odlučivale na potpuno otkazivanje planiranih aktivnosti.
Tablica 3. Procijenjeni broj odgođenih i otkazanih kulturno-umjetničkih aktivnosti: rezultati deskriptivne statistike
| Odgođene aktivnosti | Otkazane aktivnosti | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Min | Max | Ukupno | M | Min | Max | Ukupno | M | |
| Kazališna predstava | 0 | 80 | 211 | 2,89 | 0 | 80 | 180 | 2,47 |
| Plesna predstava | 0 | 24 | 93 | 1,27 | 0 | 10 | 41 | 0,57 |
| Performans | 0 | 10 | 77 | 1,05 | 0 | 6 | 42 | 0,58 |
| Koncert / party / glazbena večer | 0 | 50 | 151 | 2,04 | 0 | 30 | 76 | 1,06 |
| Izložba | 0 | 14 | 107 | 1,45 | 0 | 5 | 27 | 0,38 |
| Filmska projekcija | 0 | 180 | 323 | 4,42 | 0 | 120 | 204 | 2,83 |
| Književna događanja | 0 | 120 | 180 | 2,50 | 0 | 20 | 45 | 0,63 |
| Promocija / predstavljanje | 0 | 20 | 139 | 1,93 | 0 | 15 | 58 | 0,81 |
| Okrugli stol / tribina / razgovor / predavanje | 0 | 10 | 126 | 1,75 | 0 | 7 | 49 | 0,68 |
| Radionica / trening | 0 | 70 | 355 | 4,86 | 0 | 70 | 208 | 2,85 |
| Zabavni sadržaj (kviz, stand up, itd.) | 0 | 23 | 76 | 1,00 | 0 | 20 | 54 | 0,74 |
Djelatnici i suradnici Otkazivanje i odgađanje kulturno-umjetničkih aktivnosti izravno je pogodilo brojne djelatnike organizacija kao i njihove vanjske suradnike (npr. umjetnike i autore, kustose, istraživače) te je za posljedicu imalo otkazivanje ugovora o suradnji. Radi stjecanja uvida u okvirni broj djelatnika i vanjskih suradnika koji su bili uključeni u pripremu i realizaciju kulturno-umjetničkih aktivnosti koje su u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020. bile odgođene i/ili otkazane, ispitanici su trebali procijeniti njihov broj po pojedinim kategorijama. Iz rezultata deskriptivne statistike koji su prikazani u Tablici 4. vidljivo je da je najveći broj djelatnika i vanjskih suradnika zabilježen u kategoriji »umjetnici i autori« (ukupno: 1144, prosjek po organizaciji (M): 15,46), zatim slijede volonteri (ukupno: 473, prosjek po organizaciji (M): 6,39) i stručni suradnici (ukupno: 359, prosjek po organizaciji (M): 4,85). S druge strane, najmanje vrijednosti među ponuđenim kategorijama zabilježene su za istraživače i administrativno osoblje. Kada se ukupne vrijednosti po svim kategorijama pribroje, dobije se da je ukupno 2453 djelatnika i vanjskih suradnika trebalo biti uključeno u otkazane i odgođene aktivnosti, što je još jedan podatak koji ukazuje na razmjer pogođenosti ovog sektora za vrijeme epidemije.
Tablica 4. Promjene izvršene u radu organizacija u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja radi kratkoročne prilagodbe krizi izazvane COVID-19 epidemijom
| Min | Max | Ukupno | M | |
|---|---|---|---|---|
| Umjetnici i autori | 0 | 95 | 1144 | 15,46 |
| Volonteri | 0 | 40 | 473 | 6,39 |
| Stručni suradnici | 0 | 30 | 359 | 4,85 |
| Tehničko osoblje | 0 | 11 | 167 | 2,26 |
| Menadžeri (voditelji projekata) | 0 | 8 | 106 | 1,43 |
| Kustosi / programatori | 0 | 12 | 100 | 1,35 |
| Administrativno osoblje | 0 | 12 | 60 | 0,81 |
| Istraživači | 0 | 6 | 39 | 0,53 |
| Netko drugi | 0 | 2 | 5 | 0,07 |
Osim prethodno navedenih srednjih vrijednosti, analizom dobivenih podataka utvrđena je i zastupljenost pojedinih tipova djelatnika i vanjskih suradnika koji su bili uključeni u planirane aktivnosti organizacija koje su sudjelovale u istraživanju. Iz priloženog grafičkog prikaza (Slika 9.) vidljivo je da su, očekivano, gotovo sve organizacije planirale angažman umjetnika i autora (93,2 %), a većina organizacija je u planiranim, ali otkazanim ili odgođenim aktivnostima uključivala stručne suradnike (78,4 %), tehničko osoblje (64,9 %) i volontere (60,8 %). Ono što vrijedi istaknuti kada je riječ o volonterima, koji su trebali sudjelovati u pripremi i realizaciji aktivnosti, jest da skoro 40 % organizacija nije planiralo njihov angažman, a one koje jesu uglavnom su imale manji broj volontera. Visoka vrijednost aritmetičke sredine u ovom je slučaju posljedica manjeg broja organizacija koje su planirale angažirati više od 20 volontera na svojim aktivnostima. Nadalje, s obzirom na projektnu organizaciju rada u izvaninstitucionalnom kulturnom sektoru, ne iznenađuje podatak da je preko 50 % organizacija planiralo angažman projektnih menadžera.
Slika 9. Zastupljenost pojedinih tipova vanjskih suradnika koji su bili uključeni u pripremu i realizaciju odgođenih i otkazanih kulturno-umjetničkih aktivnosti
Kao što je vidljivo iz rezultata (Slika 10.), organizacije su vrlo rijetko prekidale ugovore o suradnji s vanjskim suradnicima koji su trebali biti angažirani na otkazanim aktivnostima. Naime, svega 13,7 % organizacija prekinulo je takve ugovore o suradnji, a čak u 65,8 % slučajeva takvi ugovori nisu ni potpisani.
Slika 10. Status ugovora o suradnji s vanjskim suradnicima u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020.
Ulaznice U slučaju otkazanih i/ili odgođenih kulturno-umjetničkih aktivnosti za koje su se prodavale ulaznice, organizacije su uglavnom vraćale puni iznos za kupljene ulaznice, a samo u jednom slučaju organizacija je izdala vaučer. Ovdje valja napomenuti da je većina organizacija koja je sudjelovala u ovom istraživanju na ovo pitanje odabrala odgovor »nije primjenjivo na našu organizaciju« (80,8 %). Taj podatak može značiti da organizacije nisu unaprijed prodavale ulaznice, ali i to da je riječ o organizacijama koje u navedenom razdoblju nisu planirale događanja na kojima se prodaju ulaznice, što bi predstavljalo jedan od izvora njihovoga samofinanciranja, odnosno da su planirana javna događanja bez naknade.
Publika Organizacije su jednako tako trebale procijeniti ukupan broj publike na svim planiranim aktivnostima koje su bile otkazane ili odgođene u analiziranom razdoblju. Prema rezultatima deskriptivne statistike, prosječan broj publike po organizaciji (M) je 2572,16. Kada se dobiveni podaci po organizacijama agregiraju, dobije se podatak o 187.768 posjetitelja različitih aktivnosti koje su trebale biti održane u tromjesečnom razdoblju na koje se istraživanje odnosi. S druge strane, kada se razmotre pojedinačne vrijednosti, najveći je broj organizacija, ukupno osam, procijenilo da je očekivani broj publike na njihovim aktivnostima 300. Radi daljnjih analiza, dobivene vrijednosti su podijeljene po kvartalima:
Indikativan je podatak o geografskoj distribuciji organizacija s obzirom na procijenjeni broj publike. Ukupno je 17 organizacija koje su broj sudionika, odnosno posjetitelja procijenile većim od 2000 na svim planiranim aktivnostima, većinom se nalaze u Gradu Zagrebu (6 organizacija), zatim u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji 5 organizacija te u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji 4 organizacije. Iz regije koja obuhvaća četiri dalmatinske županije zastupljena je samo jedna organizacija koja je procijenila broj publike većim od 2000. Također je jedna organizacija zastupljena u »Regiji 4« koja obuhvaća pet županija sjeverne Hrvatske, dok u pet slavonskih županija nije zastupljena nijedna organizacija koja je procijenila ukupnu publiku na planiranim aktivnostima većom od 2000, ali ni nijedna organizacija u kategoriji od 600 do 2000 (Slika 11.).
Slika 11. Regionalna distribucija organizacija prema procijenjenom broju publike na svim otkazanim i odgođenim aktivnostima
Prihodi Osim u pogledu različitih prilagodbi epidemiološkim mjerama, nemogućnosti održavanja planiranih kulturno-umjetničkih aktivnosti i međunarodnih programa, posljedice krize izazvane epidemijom COVID-19 odrazile su se i na prihode organizacija. Kako bi se stekao dublji uvid u posljedice krize po prihode organizacija, upitnik je sadržavao nekoliko pitanja koja su se odnosila na očekivani pad prihoda u 2020. godini, ukupno i s obzirom na različite izvore prihoda. Prema dobivenim rezultatima, većina organizacija očekuje pad prihoda u 2020. godini, pri čemu 28,4 % očekuje pad veći od 50 % u odnosu na 2019. godinu, dok podjednak udio organizacija (32,4 %) očekuje pad između 25 i 50 % te do 25 % (Slika 12.).
Slika 12. Procijenjeni pad prihoda organizacija zbog krize (COVID-19, potres) u 2020. godini
Radi daljnjih analiza, organizacije su podijeljene u tri skupine prema procijenjenoj visini pada prihoda: do 25 % (21 organizacija), između 25 i 50 % (24 organizacije) i preko 50 % (29 organizacija). Premda razlika nije statistički značajna, najveći udio organizacija koje očekuju pad prihoda veći od 50 % jest na području Dalmacije (50 % od svih organizacija iz ove regije), zatim u Gradu Zagrebu (45,7 %) te u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji (42,9 %), dok je u ostalim regijama (prema regionalnoj podjeli Zaklade »Kultura nova«) udio organizacija koje očekuju pad prihoda veći od 50 % znatno niži (Slika 13.).
Slika 13. Procijenjeni pad prihoda u 2020. godini: razlike među regijama
Organizacije pritom očekuju najveći pad prihoda iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, njih 75,3 %, dok nešto više od polovine organizacija koje su sudjelovale u istraživanju (53,4 %) očekuje pad vlastitih prihoda ostvarenih obavljanjem dopuštenih gospodarskih djelatnosti. Rezultati su prikazani na Slici 14.
Slika 14. Zastupljenost pojedinih izvora prihoda u kojima organizacije očekuju pad u 2020. godini
Prostori Nadalje, od ukupnog broja organizacija koje su sudjelovale u ovoj prvoj fazi istraživanja, 5 ih je moralo otkazati najam prostora za rad (6,8 %), od kojih su tri sa sjedištem u Gradu Zagrebu, a dvije u Središnjoj Hrvatskoj (Zagrebačka i Sisačko-moslavačka županija). Bez obzira na mali broj takvih slučajeva, i taj podatak pokazuje u kojoj je mjeri kriza izazvana epidemijom COVID-19 ugrozila opstanak organizacija civilnog društva u području suvremene kulture i umjetnosti.
Prijelaz u digitalnu sferu i prilagodba kulturno-umjetničkih aktivnosti virtualnom prostoru jedna je od posljedica mjera zabrane i/ili ograničavanja javnih okupljanja. Kako bi se ispitalo na koje su sve načine organizacije u kulturi prilagođavale svoje aktivnosti njihovom održavanju u virtualnom prostoru, upitnik je sadržavao nekoliko specifičnih pitanja. Prije svega, zanimao nas je broj kulturno-umjetničkih aktivnosti koje su u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020. organizacije prilagodile online mediju, novom formatu ili mediju, kao i broj novih aktivnosti koje su organizacije pokrenule zbog krize prouzrokovane epidemijom COVID-19. Rezultati su prikazani u Tablici 5. Ukupan broj aktivnosti koje su organizacije prilagodile online mediju iznosi 648, od čega je najviše radionica / treninga (ukupno 165, prosjek po organizaciji 2,29), književnih događanja (ukupno 106, prosjek po organizaciji 1,47) i filmskih projekcija (ukupno 104, prosjek po organizaciji 1,44). Istodobno, ukupan broj aktivnosti koje su organizacije prilagodile nekom drugom formatu ili mediju manji je u odnosu na one koje su prilagođene online mediju i iznosi 177, a također ih je najviše u kategoriji »radionica / trening« (ukupno 22, prosjek po organizaciji 0,31).
Tablica 5. Procijenjeni broj kulturno-umjetničkih aktivnosti koje su organizacije prilagodile online mediju i drugim formatima ili medijima
| Aktivnosti prilagođene online mediju | Aktivnosti prilagođene nekom drugom formatu/mediju | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Min | Max | Ukupno | M | Min | Max | Ukupno | M | |
| Kazališna predstava | 0 | 15 | 32 | 0,44 | 0 | 4 | 9 | 0,13 |
| Plesna predstava | 0 | 1 | 3 | 0,04 | 0 | 5 | 9 | 0,13 |
| Performans | 0 | 5 | 16 | 0,22 | 0 | 4 | 19 | 0,27 |
| Koncert / party / glazbena večer | 0 | 55 | 65 | 0,90 | 0 | 6 | 13 | 0,18 |
| Izložba | 0 | 6 | 34 | 0,47 | 0 | 6 | 19 | 0,27 |
| Filmska projekcija | 0 | 40 | 104 | 1,44 | 0 | 8 | 21 | 0,30 |
| Književna događanja | 0 | 75 | 106 | 1,47 | 0 | 4 | 9 | 0,13 |
| Promocija / predstavljanje | 0 | 13 | 52 | 0,72 | 0 | 9 | 18 | 0,25 |
| Okrugli stol / tribina / razgovor / predavanje | 0 | 20 | 65 | 0,90 | 0 | 4 | 16 | 0,22 |
| Radionica / trening | 0 | 35 | 165 | 2,29 | 0 | 10 | 22 | 0,31 |
| Zabavni sadržaj (kviz, stand up, itd.) | 0 | 1 | 3 | 0,04 | 0 | 2 | 5 | 0,07 |
| Nešto drugo | 0 | 2 | 3 | 0,05 | 0 | 6 | 17 | 0,25 |
Nove aktivnosti Osim prilagodbe kulturno-umjetničkih organizacija online okruženju i drugim formatima / medijima, moglo se pretpostaviti da će kriza prouzrokovana epidemijom COVID-19 potaknuti organizacije na produkciju novih aktivnosti (Tablica 6). Ukupan broj novih aktivnosti koje su organizacije pokrenule zbog krize iznosi 213, a najviše ih se odnosi na filmske projekcije (53), radionice / treninge (40) i književna događanja (21) što su, u tehničkom smislu, neke od kulturno-umjetničkih aktivnosti koje su jednostavnije i lakše se mogu prilagoditi izvedbi u drugim medijima od, primjerice, aktivnosti iz područja izvedbenih, glazbenih i vizualnih umjetnosti. Rezultati također pokazuju da je samo mali broj organizacija kreirao nove kulturno-umjetničke aktivnosti u ovom razdoblju. Broj organizacija koje su osmislile nove aktivnosti u ukupnom uzorku kreće se od najmanje 4 (plesne predstave) do najviše 19 (radionice / treninzi).
Tablica 6. Procijenjeni broj novih kulturno-umjetničkih aktivnosti koje su organizacije pokrenule zbog krize prouzrokovane epidemijom COVID-19
| Min | Max | Ukupno | M | |
|---|---|---|---|---|
| Kazališna predstava | 0 | 2 | 9 | 0,13 |
| Plesna predstava | 0 | 1 | 4 | 0,06 |
| Performans | 0 | 5 | 11 | 0,15 |
| Koncert / party / glazbena večer | 0 | 2 | 8 | 0,11 |
| Izložba | 0 | 3 | 9 | 0,13 |
| Filmska projekcija | 0 | 40 | 53 | 0,75 |
| Književna događanja | 0 | 5 | 21 | 0,29 |
| Promocija / predstavljanje | 0 | 6 | 15 | 0,21 |
| Okrugli stol / javna tribina / razgovor / predavanje | 0 | 5 | 18 | 0,25 |
| Radionica / trening | 0 | 10 | 40 | 0,56 |
| Zabavni sadržaj (kviz, stand up, itd.) | 0 | 5 | 8 | 0,11 |
| Nešto drugo | 0 | 6 | 17 | 0,24 |
Online pristupi Održavanje kulturno-umjetničkih aktivnosti i njihova prilagodba virtualnom prostoru može se realizirati na različite načine. Prema rezultatima istraživanja, dva su načina bila dominantna, odnosno koristilo ih je preko 50 % organizacija: distribucija videosnimke aktivnosti putem digitalnih platformi (63,2 %) i korištenje različitih platformi (npr. Zoom) za zatvorene grupne događaje (54,4 %). Nešto manje od polovine organizacija prenosilo je aktivnosti uživo putem društvenih medija (45,6 %). Svi ostali pristupi za prilagodbu kulturno-umjetničkih aktivnosti online mediju ili za kreiranje novih digitaliziranih aktivnosti korišteni su u manjem broju slučajeva, poput online programa za učenje raznih vještina (30,9 %) ili webinara (26,5 %). Najmanji broj organizacija koristio je podcast kanale (8,8 %) i virtualne ture izložbenim i/ili izvedbenim prostorima (4,4 %). Rezultati su prikazani na Slici 15.
Slika 15. Zastupljenost različitih pristupa za online kulturno-umjetničke aktivnosti
Platforme i mreže Kada je riječ o konkretnim digitalnim platformama i društvenim mrežama koje su organizacije koristile za digitalizirane i online kulturno-umjetničke aktivnosti, većina je organizacija koristila platformu Zoom (76,9 %) i Facebook (71,8 %), a nešto manje Instagram (52,6 %), dok su ostale ponuđene platforme bile zastupljene u manjoj mjeri (Slika 16.). Na ovo pitanje organizacije su mogle navesti i druge platforme koje su koristile, što je bio slučaj kod 17,9 % organizacija. Neke od platformi koje su ispitanici navodili bile su: Jitsi, MS Teams, Google Meet, Mixcloud, Viber, Twitch, dok je dio organizacija koristio vlastitu infrastrukturu i portale.
Slika 16. Zastupljenost pojedinih platformi za digitalizirane i online kulturno-umjetničke aktivnosti
Drugi formati Nadalje, rezultati istraživanja kao što je prikazano u Slici 17., pokazuju da su organizacije, iako suočene s poremećajima izazvanima epidemijom i potresom, pronašle načine da ostanu u doticaju sa svojom publikom. Pored prelaska u digitalni prostor koristile su i brojne druge medije i formate za kulturno-umjetničke aktivnosti (televizijski prijenos, radijske izvedbe, aktivnosti održane na balkonu / terasi / ispred stambenih zgrada, bolnica, domova umirovljenika, aktivnosti u javnom otvorenom prostoru, aktivnosti u autobusu, kombiju i drugim prijevoznim sredstvima, drive-in događanja itd.). Takav pristup pokazuje ono što i same organizacije prepoznaju kao svoju otpornost, odnosno da je riječ o organizacijama koje se ne predaju unatoč izazovnim okolnostima niti odustaju unatoč problemima, nego nastavljaju dalje u uspostavi i razvoju odnosa sa svojim zajednicama i publikom.
Slika 17. Korištenje drugih formata / medija prilikom prilagođavanja kulturno-umjetničkih aktivnosti
Publika S obzirom na to da su u razdoblju primjene epidemioloških mjera kojima su se znatno ograničila javna okupljanja brojne organizacije koristile druge formate i medije kako bi održale svoje programe i kontakt s publikom, bilo je važno ispitati jesu li organizacije primijetile povećanje publike u tom razdoblju i kako je digitalizacija sadržaja utjecala na posjećenost njihovih službenih mrežnih stranica i profila na društvenim mrežama. Prema dobivenim rezultatima (Slika 18.), približno polovina organizacija (49,3 %) koje su sudjelovale u istraživanju procijenila je da su digitalizacijom i prilagodbom kulturno-umjetničkih aktivnosti drugim formatima i medijima došli do nove publike, dok ih 37 % smatra da su povećali svoju publiku. Također, nešto više od polovine organizacija (54, 6%) procijenilo je da su imali veći posjet na službenim stranicama i profilima na društvenim mrežama, dok ih 52,1 % smatra da su povećali broj posjeta iz drugih regija i država.
Slika 18. Procjena povećanja publike i broja posjeta na službenim stranicama i profilima na društvenim mrežama
Prepreke i izazovi Organizacije su prilikom prilagodbe kulturno-umjetničkih aktivnosti drugim formatima i medijima nailazile na različite prepreke i izazove koje su u upitniku samostalno opisivali. Neke od glavnih prepreka odnose se na tehnološke probleme u rasponu od tehničke infrastrukture (loša mrežna povezanost) i nedostatka sredstava za prilagodbu programa i stvaranje vlastitih mrežnih platformi do nedostatnih razina informatičkog znanja korisnika. Ispitanici su istaknuli da prilagodba online formatima »nije adekvatna zamjena programima uživo«, pritom je istaknuto da, primjerice, izvedbene umjetnosti »nije moguće prilagoditi online formatu« te da je »prikazivanje snimki plesnih predstava loš način prilagodbe«. Sličan odgovor je dobiven za suvremenu likovnu umjetnosti koju se »najprikladnije doživljava pri neposrednom živom kontekstu« jednako kao i koncerti i glazbene slušaonice koje je, kako odgovaraju ispitanici, »besmisleno prilagođavati bilo kojem drugom formatu osim osobnog doživljaja«. Istaknuto je kako su lokalne uprave stvorile prepreke i izazove, osobito Grad Zagreb, tako što su reducirale dotacije proračunskih sredstava na 25 % od dobivenog i ugovorenog iznosa što je »znatno otežalo planiranje i onemogućilo angažiranje umjetnika/ca u programu«. Konačno, odgovori upućuju na osjetan zamor suradnika koji su provodili online programe, jednako kao i zasićenje publike pretjeranim brojem i izborom kulturnih programa u digitalnom okruženju.
Upravljanje i menadžment Podaci svjedoče o otpornosti sektora, odnosno o upravljačkim sposobnostima organizacija da prilagode organizacijsko i programsko djelovanje novonastalim uvjetima i mjerama te mogućnosti uspostave novih pristupa temeljenih na principima održivosti kojima se na adekvatan, učinkovit, dovitljiv i brz način odgovara na krizu. Da bi se ispitalo kako organizacije vide vlastitu otpornost u kriznim okolnostima, upitnik je sadržavao skalu s ukupno osam tvrdnji koja je za potrebe ovog istraživanja prilagođena verzija skale otpornosti organizacija (Kantur i Iseri-Say, 2015.) Kao što je vidljivo iz Slike 19., predstavnici organizacija većinom se u potpunosti slažu s tvrdnjama koje se odnose na različite aspekte otpornosti. Primjerice, gotovo 70 % ispitanika smatra da se njihova organizacija ne predaje unatoč izazovnim okolnostima, a 54,8 % ih smatra da njihova organizacija može brzo djelovati ako se ukaže potreba te da organizacija opstaje i radi kontinuirano. Na temelju te skale izračunat je indeks otpornosti koji predstavlja ukupni zbroj na tvrdnjama. Nisu se pokazale statistički značajne razlike s obzirom na regionalnu pripadnost, kao ni s obzirom na druge parametre poput procijenjenog broja publike na otkazanim i odgođenim aktivnostima i procjene pada prihoda.
Slika 19. Skala otpornosti organizacija: udio odgovora »u potpunosti se slažem«
Organizacijska prilagodba U istom razdoblju organizacije su izvršile više različitih promjena u svom radu kako bi se kratkoročno prilagodile krizi izazvanoj COVID-19 epidemijom, među kojima su: odgađanje poslovnih putovanja (93,2 % organizacija) i rad od kuće (64,9 %), što je u skladu s epidemiološkim mjerama i preporukama koje su bile na snazi u analiziranom razdoblju. S obzirom na nemogućnost održavanja većeg dijela programa, ne iznenađuje da su organizacije u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020. u prosjeku radile manji broj sati dnevno zbog neuravnoteženih rasporeda i uvjeta rada u odnosu na razdoblje prije izbijanja epidemije COVID-19, kada je prosječan broj dnevnih radnih sati bio osam. Rezultati prikazani u Tablici 7. pokazuju da je više od polovine organizacija (58,9 %) odgodilo angažman vanjskih suradnika, dok je samo 20,5 % prekinulo ugovore s vanjskim suradnicima. Također, nešto više od polovine organizacija u potpunosti je zatvorilo svoje prostore za kulturno-umjetničke aktivnosti (54,8 %). Na teškoće u poslovanju u analiziranom tromjesečnom razdoblju upućuje i razmjerno visoki udio organizacija koje su prekinule neke ugovorne odnose s vanjskom uslugom (39,7 %) ili odgodile plaćanje računa (35,6 %). Premda je udio organizacija koje su dio djelatnika otpustile (13,5 %) ili im smanjile naknade za rad (13,5 %) nizak, ti su podaci zabrinjavajući jer pokazuju u kojoj je mjeri razdoblje zatvaranja ugrozilo opstanak organizacija u suvremenoj kulturi i umjetnosti.
Tablica 7. Promjene izvršene u radu organizacija u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja radi kratkoročne prilagodbe krizi izazvane COVID-19 epidemijom
| Da | Ne | Nije primjenjivo na našu organizaciju | |
|---|---|---|---|
| Odgodili smo neka poslovna putovanja (npr. partnerske sastanke, studijska putovanja, konferencije, edukacije) | 93,2 | 4,1 | 2,7 |
| Održavali smo sve sastanke koristeći online alate | 91,8 | 5,5 | 2,7 |
| Događanja povezana s otkazanim poslovnim putovanjima su preseljena u online prostor | 68,5 | 23,3 | 8,2 |
| Poslali smo djelatnike (ili dio djelatnika) na rad od kuće | 64,9 | 6,8 | 28,4 |
| Angažman vanjskih suradnika smo odgodili do daljnjega | 58,9 | 39,7 | 1,4 |
| Uveli smo mjere zaštite na radu prema uputama za kolektive i poslodavce | 56,8 | 12,2 | 31,1 |
| Izmijenili smo radne zadatke djelatnika | 56,2 | 32,9 | 11,0 |
| Zatvorili smo prostor za kulturno-umjetničke aktivnosti | 54,8 | 16,4 | 28,8 |
| Prekinuli smo neke ugovorne odnose s vanjskom uslugom | 39,7 | 49,3 | 11,0 |
| Odgodili smo plaćanje nekih računa | 35,6 | 63,0 | 1,4 |
| Osigurali smo potrebnu informatičku opremu za rad djelatnika od kuće | 32,4 | 41,9 | 25,7 |
| Uveli smo organizaciju rada gdje dio djelatnika radi od kuće, a dio u uredu uz izmjenjivanje na tjednoj / dvotjednoj / sl. osnovi | 29,7 | 31,1 | 39,2 |
| Prekinuli smo ugovore s vanjskim suradnicima | 20,5 | 68,5 | 11,0 |
| Angažirali smo nove djelatnike / suradnike | 17,8 | 72,6 | 9,6 |
| Otpustili smo dio djelatnika | 13,5 | 56,8 | 29,7 |
| Smanjili smo djelatnicima naknade za rad | 13,5 | 64,9 | 21,6 |
Međunarodni projekti Imajući u vidu mjere ograničenja putovanja, realizacija planiranih međunarodnih projekata i aktivnosti bila je posebno otežana u analiziranom razdoblju. Prema dobivenim rezultatima, organizacije koje provode međunarodne programe i projekte u najvećem su broju slučajeva poduzele sljedeće mjere kako bi se kratkoročno prilagodile kriznim okolnostima djelovanja: održavanje svih sastanaka online, koristeći digitalne medije (62,5 %), odgoda dijela predviđenih aktivnosti (59,7 %), prilagodba dijela predviđenih aktivnosti drugim formatima i medijima (58,3 %), prilagodba dijela predviđenih aktivnosti pomoću digitalnih medija (54,2 %) te odgoda dijela planiranih putovanja (47,2 %). Mjere koje su organizacije poduzele u manjem broju slučajeva odnose se na otkazivanje svih predviđenih aktivnosti (5,6 %), prilagodbu svih predviđenih aktivnosti koristeći digitalne medije (9,7 %) te prilagodbu svih aktivnosti drugim formatima i medijima (18,1 %). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti kako su se organizacije prilagođavale u onoj mjeri u kojoj su to smatrale potrebnim, pri čemu su izbjegavale u potpunosti otkazati sve planirane aktivnosti, kao i njihovu cjelovitu prilagodbu održavanju u online formatu.
Kako bi se prilagodile novim okolnostima i održali organizaciju, organizacije provode cijeli niz mjera i aktivnosti (Slika 20.), uključujući prijavljivanje novih programa i projekata (80,8 %), prilagođavanje kulturno-umjetničkih aktivnosti novoj realnosti (78,2 %), traženje alternativnih izvora financiranja (69,2 %) i zagovaranje da donatori dodijele odobrena, a neisplaćena sredstva za provedbu programa i projekata (67,9 %). Istodobno, nijedna organizacija nije odabrala odgovor »nismo poduzeli nikakve posebne radnje kako bismo održali našu organizaciju«, kao ni odgovor »otkazali smo sve kulturno-umjetničke aktivnosti za ovu godinu«, što je u skladu s prethodno izloženim podacima o broju odgođenih i otkazanih aktivnosti.
Slika 20. Koje od navedenih radnji poduzimate kako biste održali organizaciju i njene aktivnosti u vrijeme krize?
Naučene lekcije U kontekstu otpornosti organizacija i njihove prilagodbe novonastalim kriznim okolnostima koje su znatno ugrozile njihov status i poziciju u kulturnom polju, ali i u širem društvenom okruženju, u istraživanju je postavljena skala odgovora na pitanje o tome što su organizacije naučile tijekom krize. To se pitanje odnosi na procjenu organizacija o tome kakve su uvide stekli o vlastitoj poziciji, o prilagodbi programa koje provode, komuniciranje s publikom, o korištenju digitalnih medija, o prilagodbama suradnika/umjetnika, ali i o ukupnom stanju kulturnog sektora. Prema rezultatima koji su izloženi u Tablici 8., ispitanici se najviše slažu sa sljedećim tvrdnjama: potvrdili smo koliko je ranjiv kulturni sektor (90,4 %), pokazali smo koliko je kultura važna za društvo (79,5 %), naučili smo da se ne mogu sve kulturno-umjetničke aktivnosti prenijeti u online medije (76,7 %) te potvrdili smo da nemaju svi jednak pristup kulturno-umjetničkim sadržajima koji se odvijaju online (76,7 %). Tri četvrtine ispitanika (75,3 %) naučilo je da se sve kulturno-umjetničke aktivnosti ne mogu prilagoditi drugim formatima / medijima dok je više od polovine ispitanika (56,1 %) naučilo kako poboljšati online komunikaciju s timom i partnerima. Preko polovine ispitanika unaprijedilo je korištenje digitalnih medija za kulturno-umjetničke aktivnosti, no kod nešto manje od polovine organizacija (47, 9 %) pokazalo se da nemaju dostatne kapacitete za prilagođavanje kulturno-umjetničkih aktivnosti drugim formatima / medijima. Osim organizacijskih kapaciteta za prilagodbu, organizacije (29,2 %) primijetile su da se umjetnici teško prilagođavaju novim medijskim formatima te da se teško prilagođavaju novim okolnostima (primijećeno kod 18,1 % organizacija). U kriznom komuniciranju, 43,8 % organizacija naučilo je bolje online komunicirati s potencijalnom publikom.
Tablica 8. Što su organizacije naučile tijekom krize?
| Ne slažem se (%) | Ne mogu procijeniti (%) | Slažem se (%) | |
|---|---|---|---|
| Potvrdili smo koliko je ranjiv kulturni sektor | 2,7 | 6,8 | 90,4 |
| Pokazali smo koliko je kultura važna za društvo | 5,5 | 15,1 | 79,5 |
| Naučili smo da se ne mogu sve kulturno-umjetničke aktivnosti prenijeti u online medije | 11,0 | 12,3 | 76,7 |
| Potvrdili smo da nemaju svi jednak pristup kulturnim i umjetničkim sadržajima koji se odvijaju online | 23,3 | 21,9 | 76,7 |
| Naučili smo da se ne mogu sve kulturno-umjetničke aktivnosti prilagoditi drugim formatima / medijima | 9,6 | 15,1 | 75,3 |
| Naučili smo kako poboljšati online komunikaciju s timom i partnerima | 9,6 | 34,2 | 56,1 |
| Unaprijedili smo korištenje digitalnih medija za kulturno-umjetničke aktivnosti | 16,4 | 30,1 | 53,5 |
| Pokazalo se da nemamo dostatnih kapaciteta za prilagođavanje kulturno-umjetničkih aktivnosti drugim formatima / medijima | 21,9 | 30,1 | 47,9 |
| Naučili smo kako bolje online komunicirati s potencijalnom publikom | 13,7 | 42,5 | 43,8 |
| Primijetili smo da se umjetnici teško prilagođavaju novim medijskim formatima | 27,8 | 43,1 | 29,2 |
| Primijetili smo da se umjetnici teško prilagođavaju novim okolnostima | 43,1 | 38,9 | 18,1 |
Međusobna podrška Osim toga, organizacije su u krizi često pružale neki vid podrške drugim organizacijama, institucijama i pojedincima u kulturi, kao što su i same primale različite oblike podrške od drugih organizacija, institucija i pojedinaca u kulturi. Na postavljeno pitanje o tome jesu li njihovu organizaciju tijekom krize podržale druge organizacije / institucije / pojedinci i na koji način, većina ispitanih organizacija navela je neku varijaciju pozitivnog odgovora. Iz dobivenih odgovora može se ustanoviti da se podrška odnosila na: materijalnu podršku (ustupanje prostora na privremeno korištenje, posudbu potrebne opreme, davanje financijskih sredstava i sl.), međusobnu i uzajamnu promociju, zajedničko zagovaranje i djelovanje prema donositeljima odluka ili razvoj zajedničkih programa. Od institucionalnih aktera koji su navedeni kao javna tijela koja su pružila podršku, ističu se Zaklada »Kultura nova« i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Treba spomenuti i tendenciju vlasnika prostora, koji su prvo smanjili troškove najma, a potom i potpuno otkazali plaćanje najamnine organizaciji koja je koristila njihov prostor.
Drugo pitanje o oblicima podrške koje je organizacija tijekom krize pružila drugim organizacijama / institucijama / pojedincima u kulturi, dalo je vrlo slične odgovore onima na prethodno pitanje. Najveći broj organizacija odgovorio je da su se umrežavali i zajednički pronalazili modele potpore, ustupali su svoj prostor na privremeno korištenje, razmjenjivali informacije i sl. U tom pitanju se ističe potpora koju su organizacije dale umjetnicima tako da su, primjerice, odustali »od međunarodnih umjetnika i sve honorare usmjerili na hrvatske umjetnike« te isplaćivali pune honorare umjetnicima u okolnostima kada nisu imali sva raspoloživa sredstva za projekte.
Pravo pristupa Postojeća kriza uzrokovana epidemijom COVID-19 kao i potresom koji je pogodio zagrebačko područje potaknula je organizacije i institucije u kulturi na prilagodbu kulturno-umjetničkih aktivnosti online prostoru i drugim formatima i medijima, što je otvorilo pitanje prava na pristup takvim sadržajima u kriznim vremenima. Kako bi se ispitali stavovi predstavnika organizacija, upitnik je sadržavao skalu s ukupno sedam tvrdnji o besplatnim kulturno-umjetničkim sadržajima. Prema rezultatima (Slika 21.), organizacije se većinom slažu s tvrdnjom da su besplatni sadržaji potrebni kako bi se zadržao interes publike (57,6 %) te smatraju da besplatni sadržaji mogu biti ponuđeni samo ako su osigurana sredstva za njihovu produkciju (54,8 %). Nadalje, primjetan je visok postotak neslaganja s tvrdnjom da ne postoje besplatni sadržaji te da publika treba platiti sadržaj koji prati (61,6 %), kao i s tvrdnjama da besplatni sadržaji umanjuju vrijednost kulturno-umjetničkog rada (69,9 %) i njihovu društvenu relevantnost (74 %). Dobiveni podaci ukazuju kako su organizacije u suvremenoj kulturi svjesne važnosti jednakog pristupa kulturno-umjetničkim sadržajima.
Slika 21. Procjena suglasnosti s tvrdnjama o besplatnim kulturno-umjetničkim sadržajima
Uzimajući u obzir važan društveni, ekonomski i gospodarski doprinos organizacija, podaci govore i o efektu prelijevanja učinaka krize na djelovanje organizacija na cjelokupni ekosustav. Naime, veliki broj planiranih aktivnosti koje su uslijed epidemiološke situacije bile otkazane ili odgođene, rezultirao je i značajnim iznosom neutrošenih sredstava. Prema dobivenim rezultatima, ukupan zbroj svih neutrošenih sredstava u razdoblju od 1. ožujka do 30. lipnja 2020. iznosio je skoro 5 milijuna kuna (4.801,524 HRK). Pritom je najveći gospodarski učinak u trenutno najugroženijim djelatnostima iz područja turizma (poput prijevoza, hotela, privatnog smještaja, ugostiteljstva i putničkih agencija), kao i u privatnom sektoru koji pruža specijalizirane usluge u području kulture (najam i transport opreme, dizajnerske usluge, arhitektonske usluge i tiskarske usluge). Prema podacima koji su izloženi u Tablici 9., najveći iznos odnosi se na troškove prijevoza (748.616 HRK ukupno; 10.255,01 HRK u prosjeku po organizaciji), dok su na drugom mjestu troškovi hotelskog smještaja (515.503 HRK ukupno; 6.966,26 HRK po organizaciji), a na trećem dizajnerske usluge (475.905 HRK ukupno; 6.431,15 po organizaciji). Ti podaci jasno upućuju na to da je usporavanje i/ili dokidanje dinamike rada organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti imalo značajan utjecaj ne samo na osobe i organizacije koje su izravno uključene u rad tih organizacija i stvaranje kulturno-umjetničkih programa, nego i na čitav niz gospodarskih subjekata čijim su se uslugama navedene organizacije redovno koristile u radu. Time su se posljedice krize preko kulturnog sektora prelile i ostavile svoje otiske i na cjelokupna ekonomska kretanja u sredinama u kojima organizacije djeluju.
Tablica 9. Procijenjeni iznosi planiranih, a neutrošenih financijskih sredstava
| Min | Max | Ukupno | M | |
|---|---|---|---|---|
| Hoteli | 0 | 200.000 | 515.503 | 6966,26 |
| Privatni smještaj | 0 | 40.000 | 321.110 | 4339,32 |
| Prijevoznici | 0 | 350.000 | 748.616 | 10255,01 |
| Putničke agencije | 0 | 35.000 | 108.002 | 1459,49 |
| Dizajnerske usluge | 0 | 80.000 | 475.905 | 6431,15 |
| Tiskarske usluge | 0 | 60.000 | 428.016 | 5784,00 |
| Arhitektonske usluge | 0 | 35.000 | 90.002 | 1216,24 |
| Računovodstveni servisi | 0 | 35.000 | 54.102 | 731,11 |
| IT usluge | 0 | 35.000 | 95.501 | 1290,55 |
| Istraživačke usluge | 0 | 35.000 | 74.001 | 1000,01 |
| Konzultantske tvrtke | 0 | 35.000 | 61.002 | 824,35 |
| Ugostiteljstvo i catering | 0 | 250.000 | 414.661 | 5603,53 |
| Najam opreme | 0 | 150.000 | 471.744 | 6374,92 |
| Transport opreme | 0 | 180.000 | 353.307 | 4774,42 |
| Marketing | 0 | 180.000 | 443.052 | 6069,71 |
| Ostalo | 0 | 80.000 | 147.000 | 2013,70 |
Podaci izloženi u prethodnim poglavljima upućuju na slične rezultate kakve su dala i druga provedena istraživanja na europskoj i svjetskoj razini. Riječ je, dakle, o izrazito pogođenom i dugoročno ugroženom sektoru jer se posljedice mjera sprečavanja i suzbijanja epidemije COVID-19, kao i materijalnih šteta izazvanih zagrebačkim potresom, očituju u njihovim prihodima, programima (stvaranju, produkciji, distribuciji, prezentaciji, edukaciji), putovanjima, umrežavanju i suradnji, prodaji, zapošljavanju, prostorima (za rad, stvaranje, produkciju, distribuciju, promociju, edukaciju). No, za razliku od mnogih iskustava na europskoj razini, u Hrvatskoj je izostala pravovremena, konkretna, odnosno ikakva reakcija lokalnih (samo)uprava koje su, po razini proračunskih izdataka za kulturu te po prirodi vlasništva prostora koje koriste brojni kulturni akteri – od institucija, preko civilnog sektora i samostalnih umjetnika – nositelji kulturnog sustava i financijske podrške kulturnom sektoru. Sve konkretne mjere kulturne politike za olakšavanje učinaka krize uzrokovane COVID-19 pandemijom na kulturni sektor u Republici Hrvatskoj donesene su od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske, no te mjere nisu primjenjive na subnacionalnim razinama. Primjerice, Ministarstvo kulture donijelo je Odluku o odgodi izvršenja ugovorenih programa javnih potreba u kulturi i uvjetima isplate sredstava za odobrene programe u posebnim okolnostima čime se znatno olakšala provedba velikog dijela programa u kulturi koji su odgođeni zbog novonastalih okolnosti, međutim tom Odlukom nisu obuhvaćeni svi programi javnih potreba u kulturi u Republici Hrvatskoj, nego samo oni na nacionalnoj razini. Ministarstvo kulture je javno tijelo koje je tijekom 2020. otvaralo nove javne pozive sa svrhom pružanja potpore kulturnom sektoru u vremenu krize, među kojima su Umjetnost i kultura online, Potpora dijelu troška izvedbe u području kazališne, plesne i glazbene (klasična i jazz glazba) djelatnosti, Programi digitalne prilagodbe i kreiranja novih kulturnih i edukativnih sadržaja ili Predlaganje koncertnih programa u okviru projekta »Jer svirati se mora« 2.
2 Za više vidjeti na mrežnim stranicama Ministarstva kulture [21. studenoga 2020.].
U Hrvatskoj se na subnacionalnim razinama prate nagli prekidi ili drastična smanjenja financiranja izvaninstitucionalnih aktera u kulturi i umjetnosti, a ujedno je izostala i bilo kakva brza i učinkovita reakcija javnih tijela na krizu koja je ugrozila opstojnost i funkcioniranje izvaninstitucionalnog kulturnog sektora. Izostanak reakcije se također ogleda u nedostatku sinkroniziranog djelovanja svih razina javnih tijela – od lokalne do nacionalne razine, ali i u nepostojanju dijaloga između ključnih javnih i civilnih aktera na lokalnim razinama o tome kako stvoriti nove poluge podrške, koje će biti korisne za čitav kulturni sektor i zajednicu. Kako bi se ispitala korisnost potencijalnih mjera u budućnosti, u ovom istraživanju postavljeno je pitanje o procjeni korisnosti pojedinih oblika potpore. Prema podacima iz Tablice 10., najviše ispitanika (94,4 %) prepoznalo je korisnost isplate sredstava i fleksibilnost davatelja javnih potpora. U jednako visokom postotku procijenjene su mjere za očuvanje radnih mjesta (94,4 %) koje prate nove potpore za programe iz državnog proračuna (91,7 %). Prekarni uvjeti rada u civilnom sektoru dodatno su narušeni ovom krizom, pa ne iznenađuje procjena o korisnosti institucionalnih potpora (sredstva za plaće) iz državnog proračuna (90,3 %) kao i osnivanje Kriznog fonda za kulturu (90,3 %). Nove potpore za programe i institucionalne potpore za sredstva za plaće istaknute su i na lokalnoj razini, 88,9 % za potpore za programe i 87,5 % za institucionalne potpore. Organizacije su procijenile korisnost donacija i sponzorstava s 84,7 % te oslobađanje plaćanja najma za korištene prostora u javnom vlasništvu s 77,8 %. Potpore za digitalizirane i online kulturno-umjetničke sadržaje i aktivnosti ispitanici su procijenili korisnima na razini 76,4 % dok je potreba jačanja kapaciteta organizacija u polju kriznog menadžmenta i u polju digitalizacije procijenjena s istim postotkom korisnosti od 72,2 %. Organizacije su procijenile državne poticaje za tržišno djelovanje i pozicioniranje korisnima na razini od 65,3 % što je jednaki postotak procjene korisnosti potpore u obliku odgode ili obustave plaćanja poreznih davanja na plaće i honorare organizacijama te procjene korisnosti uspostave sindikata umjetničkih organizacija i udruga u kulturi. Intervencija privatnog sektora procijenjena je kao djelomično korisna (30,6 %). Organizacije su subvencionirane kredite procijenile u relativno sličnim omjerima nekorisnima (30,6 %), djelomično korisnima (31,9 %) te korisnima (37,5 %).
Tablica 10. Procjena korisnosti pojedinih oblika potpore
| Nisu korisne (%) | Djelomično korisne (%) | Korisne (%) | |
|---|---|---|---|
| Isplata sredstava i fleksibilnost davatelja javnih potpora | 2,6 | 2,8 | 94,4 |
| Mjere za očuvanje radnih mjesta | 2,8 | 2,8 | 94,4 |
| Nove potpore za programe iz državnog proračuna | 3,8 | 5,6 | 91,7 |
| Institucionalne potpore iz državnog proračuna (sredstva za plaće) | 4,2 | 5,6 | 90,3 |
| Osnivanje kriznog fonda za kulturu | 4,2 | 5,6 | 90,3 |
| Nove potpore za programe iz proračuna JLRS | 2,8 | 8,3 | 88,9 |
| Institucionalne potpore iz proračuna JLRS (sredstva za plaće) | 4,2 | 8,3 | 87,5 |
| Donacije i sponzorstva | 6,9 | 8,3 | 84,7 |
| Oslobađanje plaćanja najma za korištenje prostora u javnom vlasništvu | 6,9 | 15,3 | 77,8 |
| Potpore za digitalizirane i online kulturno-umjetničke sadržaje i aktivnosti | 4,2 | 19,4 | 76,4 |
| Jačanje kapaciteta organizacija kroz edukaciju u polju kriznog menadžmenta | 9,7 | 18,1 | 72,2 |
| Jačanje kapaciteta organizacija kroz edukaciju u polju digitalizacije | 6,9 | 20,8 | 72,2 |
| Državni poticaji za tržišno djelovanje i pozicioniranje | 18,1 | 16,7 | 65,3 |
| Odgoda ili obustava plaćanja poreznih davanja na plaće i honorare u organizacijama | 18,1 | 16,7 | 65,3 |
| Uspostavljanje sindikata umjetničkih organizacija i udruga u kulturi | 12,5 | 22,2 | 65,3 |
| Intervencija privatnog sektora | 5,6 | 30,6 | 63,9 |
| Subvencionirani krediti | 30,6 | 31,9 | 37,5 |
Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju da 87,7 % organizacija smatra da bi bilo korisno donijeti dokument za financiranje kulturnog sektora u kriznim vremenima s jasnim preporukama. Premda je čak 78,1 % organizacija upoznato s nekim europskim, nacionalnim, regionalnim ili lokalnim kriznim fondom za organizacije u sektoru kulture, samo se njih 37 % već prijavilo ili trenutno koriste sredstva nekog europskog, nacionalnog, regionalnog ili lokalnog kriznog fonda za organizacije u kulturi. Najveći postotak organizacija (83,3 %) ne koristi nikakve mjere, dok ostatak organizacija koristi mjere koje su na državnoj razini donijeli Ministarstvo kulture i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Korištene potpore istaknute su kao potpore za zaposlene, za očuvanje radnih mjesta, moratorij na kredit, »za isplate honorara suradnicima usprkos odgodama u realizaciji programa«, itd. Od međunarodnih izvora potpore, u odgovorima se nalazi samo Krizni fond ERSTE Stiftunga namijenjen nevladinim organizacijama.
U vremenu krize važne su razine učinkovitosti i adekvatnosti mjera koje donose javna (i privatna) tijela, institucije, organizacije, donatori nacionalnog i nadnacionalnog / međunarodnog karaktera. No, jednako je važno i kako ti akteri reagiraju u odnosu na standardne oblike potpore koje su dio njihovog redovnog djelovanja. To podrazumijeva potrebu za povećanim razinama institucionalnog razumijevanja, sistemske empatije i susretljivosti prema organizacijama koje je pandemijska kriza dovela u izrazito tešku situaciju s nepredvidivim ishodom. U tom smislu je u istraživanju ispitana procjena fleksibilnosti davatelja financijskih potpora u praćenju njihove provedbe. Najveće razine fleksibilnosti su procijenjene kod Zaklade »Kultura nova« (84,9 %) te potom kod javnih tijela na nacionalnoj razini (64,4 %). Te razine fleksibilnosti slijede javne zaklade s postotkom od 43,8 %, dok su javna tijela na subnacionalnoj razini procijenjena s manje od 40 % (javna tijela na lokalnoj razini 39,7 % i javna tijela na regionalnoj razini 32,9 %). Preko polovine ispitanih organizacija navelo je da se fleksibilnost iz međunarodnih izvora sredstava ne odnosi na njihovu organizaciju, EU programi (50,7 %), međunarodni donatori (56,2 %) i ESF (56,2 %). Najveći broj organizacija (65,3 %) naveo je da se fleksibilnost donatora i sponzora iz poslovnog sektora ne odnosi na njihovu organizaciju.
Slika 22. Procjena fleksibilnosti davatelja financijskih potpora u praćenju njihove provedbe (slanje izvještaja, odgoda rokova i sl.)
Provedena prva faza Zakladinog istraživanja o utjecaju epidemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti potvrdila je početne pretpostavke o ugroženosti, ali i sposobnosti sektora da brzo i adekvatno reagira na krizu. U okolnostima implementacije mjera koje zabranjuju ili otežavaju provedbu javnih kulturnih događanja te konzumiranje kulturno-umjetničkih sadržaja dostupnih javnosti u zatvorenim (muzeji, kazališta, kina, centri i sl.) ili otvorenim (trgovi, parkovi, ulice i sl.) fizičkim prostorima, što predstavlja temeljnu svrhu postojanja kulturnog sektora i osiguravanja javne potpore za njegovo stvaranje i produciranje, izravno su ugrožene glavne postavke/osovine kulturnog i umjetničkog sektora – od nužnosti za međuodnosom u kontekstu stvaralaštva, suradnje i konzumacije, do dostupnosti i društvenosti kulture i umjetnosti, kao i afirmacije osnovnih ljudskih prava na kulturu. Istraživanje je potvrdilo da se ranjivost sektora ogleda na svim njegovim organizacijskim i programskim razinama, obuhvaćajući svakodnevnu rutinu uredskog poslovanja, prostore za produkciju i distribuciju, edukaciju i diskurzivne programe, prihode, putovanja, međunarodnu suradnju, itd. Okolnosti koje su izravno pogodile kulturni sektor, onemogućavajući ili otežavajući njegov rad, prelile su se na niz drugih sektora s kojima su kulturne i umjetničke organizacije povezane, što su potvrdili i podaci prikupljeni ovim testnim upitnikom. Negativan utjecaj na ekosistem pokazuje koliko organizacije u kulturi, kojima je umjetnička, estetska i društvena dimenzija temeljna vrijednost djelovanja, svakodnevno doprinose, između ostalog, i ekonomskom prosperitetu zajednice i cjelokupnog društva.
Kao druga krajnost potvrđena je otpornost organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, odnosno njihova spremnost da se snađu u kriznim vremenima. Iako to ne pokazuju podaci ovog istraživanja već neka ranija saznanja (Kardov i Pavić, 2007.; Buršić, 2014.; Barada, Primorac i Buršić, 2016.), moguće je pretpostaviti da brza reakcija i sposobnost da se iznađu odgovori na negativne posljedice krize, proizlazi iz njihovog kontinuiranog rada u nestabilnim uvjetima rada koji su ih izvještili da se u konfrontiranju s krizom brzo pripreme, prilagode i reagiraju na postupne promjene ili nagle poremećaje kako bi preživjeli, oporavili se i napredovali. To što su u stanju iznaći rješenje, koje će dovesti do pozitivnog ishoda, rezultat je strateškog imperativa organizacija kako bi opstale u okolnostima akutne krize. No, otpornost proizlazi i iz prirode njihove organizacijske kulture koja je fleksibilna i ne-hijerarhijska, pa su organizacije to spremnije na brzu prilagodbu i promjenu, dok je njihova programska otpornost posljedica kulturno-umjetničke kreativnosti kojoj je inherentna inovativnost pristupa i sposobnost stvaranja novih umjetničkih praksi i/ili organizacijskih rješenja. Međutim, otpornost organizacija nije kvaliteta koja bi se dugoročno trebala uzimati kao razlog za daljnje neadekvatno bavljenje izvaninstitucionalnim sektorom u kulturi s pozicije javnog sustava i politike. Dapače, otpornost nije zagarantirana s obzirom na to da kontinuitet funkcioniranja pod pritiskom i opetovani imperativ snalaženja u kriznim uvjetima mogu uzrokovati ozbiljan organizacijski zamor i tjeskobu izvaninstitucionalnih aktera koji već desetljećima ostvaruju velike doprinose u kulturi i kulturnom stvaralaštvu Republike Hrvatske kako na lokalnim i nacionalnim razinama, tako i na međunarodnom planu (Obuljen i Žuvela Bušnja, 2008.; Švob-Đokić, Primorac i Jurlin, 2008.; Švob-Đokić, 2010.; Vidović, 2012.; Tonković i Sekelj, 2016.; Asturić, 2017.; Vidović, 2018.). Opisana otpornost organizacija, a pokazuje to i ovo istraživanje, omogućena je dijelom i fleksibilnošću određenog broja i profila davatelja financijskih sredstava, ponajviše onih na nacionalnoj razini, ali i mjerama koje su ti kreatori politika osmislili i implementirali. S obzirom na to da su podaci istraživanja pokazali da su mjere pomoći uglavnom nastajale na nacionalnoj razini, bit će potrebno u budućem razdoblju aktivirati subnacionalne razine u kriznom upravljanju i financiranju kulture i umjetnosti. Osim toga, buduće policy mjere trebat će uskladiti sa stvarnim potrebama i specifičnostima različitih disciplina i područja kulture i umjetnosti, kojima će se osigurati adekvatna potpora za oporavak ovog sektora.
Kao i mnoga druga provedena istraživanja, i ova je inicijalna faza Zakladinog istraživanja potvrdila da će u budućem razdoblju biti potrebno voditi računa o nizu različitih aspekata rada u kulturi i umjetnosti na koje je utjecala i mijenjala ih ova globalna koronakriza. Kako bi neke od tih promjena mogle imati i pozitivne učinke na cjelokupni kulturni sektor, potrebno ih je sagledati iz više perspektiva. Prije svega je riječ o osiguravanju stabilnijih uvjeta rada i stvaranja u kulturnom sektoru općenito, ali i organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. To se pitanje pojavljuje i kao jedno od ključnih u kontekstu Ciljeva održivog razvoja te novih nastojanja Europske komisije da ih dovede u vezu s kulturnim i kreativnim sektorom u budućem razdoblju u kojem će ti ciljevi zauzimati centralno mjesto u planu oporavka Europske unije. Mobilnost umjetnika, kulturnih profesionalaca i kulturnih dobara, kao i međunarodna suradnja kojoj su upravo putovanja jedna od temeljenih aktivnosti, trebat će neke nove modalitete temeljene na održivom i zelenom pristupu.
Jedan od važnijih aspekata budućeg rada kulturnog sektora tiče se digitalizacije i niza pitanja koje je ova domena otvorila tijekom epidemije kada je kreativnost u digitalnom okruženju porasla, što potvrđuju i podaci ovog istraživanja. Podaci Zakladinog istraživanja također su pokazali, kao što utvrđuje i studija o kreativnim gradovima u COVID-19 eri, da se digitalni sadržaji »ne mogu smatrati savršenom zamjenom za iskustvo uživo« (Montalto, 2020.: 6) jer su upravo fizički susreti ono što okuplja i dugoročno jača svaku zajednicu. Tome dodatno treba priključiti i podatke koji upućuju na to da prijenos bilo kojeg umjetničkog sadržaja u digitalni prostor nije jednostavan zbog nedostatnih raspoloživih kapaciteta i resursa, niti je uvijek adekvatno i moguće rješenje zbog prirode i specifičnosti pojedinih umjetničkih disciplina, prije svega onih u izvedbenim, glazbenim i vizualnim umjetnostima. Problematika kapaciteta kulturnog sektora za djelovanje u digitalnom okruženju, kao i pitanje pristupa i dostupnosti kulturnih sadržaja u digitalnom prostoru, važni su za buduće planiranje. Zbog toga je, kao što navodi spomenuta studija, važno prepoznati nove okolnosti koje zahtijevaju drugačiji strateški razvoj, pa je neophodno nastaviti ulagati u održive modele organizacija u kulturi, kako bi one preživjele i bile kapacitirane koristiti jaču digitalnu infrastrukturu kojom će se unaprijediti digitalni pristup i prevladati digitalne, ali i druge oblike nejednakosti. Tim je slijedom neophodno ulagati u razvoj novih vještina za razvoj novih formata i sadržaja kako bi se održao odnos s postojećom te razvila nova publika, kako na mreži tako i izvan nje (Montalto, 2020.), unatoč različitim ograničavanjima fizičkog okupljanja. Još jedan važan aspekt digitalizacije tiče se javnosti rada kulturnog sektora koji svojim djelovanjem stvara javne prostore u kojima su kulturni i umjetnički sadržaji dostupni javnosti. S obzirom na to da se digitalizacija u kulturi uglavnom odvija na digitalnim platformama ili koristeći digitalne alate koji su u privatnom vlasništvu globalnih, multinacionalnih korporacija čija namjena nije kulturna i umjetnička i koje imaju potpuno drugačiji set vrijednosti i ciljeva u odnosu na organizacije u kulturi, u budućem razdoblju bit će neophodno razmotriti te aspekte kako bi se vrijednost javnog kulturnog i umjetničkog djelovanja integrirala u sve aspekte digitalizacije. Digitalnu transformaciju potrebno je također dovesti u vezu i s aspektom utjecaja na okoliš te razmotriti njezin odnos prema »potrošnji energije, zdravstvenim rizicima i e-otpadu« (Maxwell i Miller, 2018.: 52) koje kulturne politike u budućnosti ne bi smjele ignorirati.
U nesigurnim, kriznim vremenima i kontekstu mjera koje nalažu fizičko distanciranje i izolaciju, kultura dobiva na važnosti ne samo zbog svoje sposobnosti pružanja sadržaja koji pozitivno utječu na emocije pojedinaca, nego i prirodnog kapaciteta da okuplja članove društva i pozitivno utječe na društvo općenito, s obzirom na razvijanje osobnih sposobnosti pojedinaca da djeluju i ponašaju se u skladu s univerzalnim vrijednostima. Omogućavajući članovima zajednice da sudjeluju i angažiraju se u kulturi, kultura djeluje kao snažan kohezivni element i osnažuje pojedince za daljnje djelovanje te stoga, kao što je već istaknuto, predstavlja centralno mjesto u budućoj regeneraciji cjelokupnog društva. Međutim, da bi kultura bila pozicionirana u središte plana budućeg oporavka od krize, potrebna je suradnja na svim razinama, od konsolidacije kulturnog sektora do smještanja kulture na mentalnu mapu stvaratelja politika u svim sektorima. S tim je ciljem nedavno predstavljena inicijativa A Cultural Deal for Europe, koju su pokrenuli Culture Action Europe, European Cultural Foundation i Europa Nostra. Namjera je inicijative zagovarati smještanje kulture u središte EU postpandemijske budućnosti te osvještavati na svim razinama i sektorima važnost kulture u oporavku od epidemije COVID-19 i budućnosti Europe. Inicijativa je objavila Zajedničku izjavu A Cultural Deal for Europe 3 koja predlaže konkretne mjere i akcije, od dodjeljivanja kulturi najmanje 2 % proračuna u okviru Odjela za oporavak i otpornost, preko uključivanja kulture u nacionalne programe oporavka, uključivanja kulture u 2030 Sustainable Development Agenda i European Green Deal, integriranja i financiranja kulture kroz druge EU programe i akcije do relevantne i pravovremene podrške kulturnim radnicima. Nova situacija neizvjesne budućnosti zahtjeva nove pristupe i rješenja ne samo na europskoj, nego i nacionalnim i lokalnim razinama, a unatoč raznolikim zdravstvenim, ekonomskim i društvenim izazovima u zamišljanju i kreiranju održivije budućnosti kultura treba imati ključnu ulogu.
3 Zajedničku izjavu A Cultural Deal for Europe. A central place for culture in the EU’s post-pandemic future objavili su Culture Action Europe, European Cultural Foundation i Europa nostra, a moguće ju je preuzeti na sljedećim mrežnim stranicama [27. studenoga 2020.].
U svakom slučaju podatke prikupljene tijekom ove testne faze istraživanja treba shvatiti kao kvalitetnu podlogu za učenje i donošenje novih policy mjera kako bi se učinkovito odgovorilo, ublažilo ili prilagodilo posljedicama krize u budućnosti. Tako Zaklada, oslanjajući se na empirijske podatke i spoznaje, donosi utemeljene procjene učinaka i odluka o daljnjem djelovanju, čime se smješta u uski krug institucija koje su dinamične, fleksibilne, prilagodljive i responzivne u planiranju vlastitog rada i pružanju argumentiranog utjecaja na područje kulturnih politika i kulturnog razvoja. U tom smislu će podaci prikupljeni ovim istraživanjem poslužiti za nadogradnju kulturnopolitičkog okvira unutar kojeg je potrebno stvoriti adekvatne odgovore za unapređenje uvjeta rada civilnog društva u kulturi i ostvarivanje kulturnih prava svih građana Republike Hrvatske. Osim toga, metodologija i istraživački instrumenti postavljeni u okviru ovog testnog Zakladinog istraživanja, mogu poslužiti u budućim fazama istraživanja u kojima oni mogu biti unaprijeđeni kako bi se istraživanje ponovilo i obuhvatilo čitavu 2020. te cjelokupni sektor organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Upitnik također može biti preuzet i prilagođen širem obuhvatu kulturnog sektora kako bi se prikupili sveobuhvatni podaci o utjecaju pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na kulturni sektor u Republici Hrvatskoj, a na temelju kojih će biti moguće osmišljavati i donositi odluke koje će unaprijediti politički okvir čitavog kulturnog sektora. Međutim, da bi se osigurao sveobuhvatan uvid u različite razine pogođenosti organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti bit će potrebno osmisliti i provesti i druge kvalitativne metode koje će u kombinaciji s kvantitativnim metodama te dugoročnim praćenjem i ponavljanjem mjerenja učinaka krize omogućiti implementaciju longitudinalnog istraživanja kojim će se pratiti kako se utjecaj epidemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti razvija, od početka do kraja.
Utjecaj pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na OCD-e u suvremenoj kulturi i umjetnosti
Rezultati testne faze istraživanja
Biblioteka »Kultura nova«
Izdavač: Zaklada »Kultura nova«
Za izdavača: Dea Vidović
Autori: dr. sc. Krešimir Krolo, dr. sc. Željka Tonković, dr. sc. Dea Vidović i dr. sc. Ana Žuvela
Urednica: Dea Vidović
Izvršna urednica: Tamara Zamelli
Dizajn i prijelom: Filburg
Lektura i korektura: Ana Grbac
Istraživanje je proveo Odjel za istraživanje i razvoj: Tamara Zamelli, Antonija Letinić i Marta Jalšovec (koordinatorica istraživanja)
ISBN 978-953-8224-04-1
Zagreb, prosinac 2020.
Zaklada »Kultura nova«, Gajeva 2/6, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje – Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Croatia ako nije drugačije izričito navedeno. Sadržaj možete slobodno kopirati, prenositi i uređivati uz obavezno jasno istaknuto ime autora ako je navedeno i izvor članka te uz uvjet da ga potom sami ne zaštićujete autorskim pravom.