Radiona

Amplitude slike i zvuka
Projekt 'Amplitude slike i zvuka' početak je istraživačkog projekta sonoloških (znanost o zvuku) i vizualno-perceptivnih aspekata i interaktivnog generativnog dizajna. U nekoliko etapa rada kroz jednogodišnji intenzivni istraživački proces grupa umjetnika izrađivat će i testirati audio-vizualne uređaje i instrumente, proučavati teoriju slike i zvuka u odnosu prema neurološkim procesima, istraživati područja društveno-humanističkih znanosti koja se bave teorijama mase i percepcije, savladavati računalne programe iz područja generativnog dizajna, obavljati terenska snimanja zvuka i slike, organizirati edukativne i istraživačke radionice s područja sound arta i interaktivnog dizajna, izraditi testni audio uređaj – kit koji će polaznici radionice slagati i testirati. Jedan od ciljeva istraživanja također je i utvrditi ponašanje mase na jednostavne pozitivne i negativne auditivne podražaje kako bi se došlo do rezultata društvenih i socijalnih interakcija i mijena, kako građani vide sebe, te dobivanje povratnih informacija od istih. Ta će faza uslijediti u 2015. godini jer nakon jednogodišnjeg istraživačkog procesa umjetnici planiraju izraditi nekoliko audiouređaja i touch screen instalacija u dvije razvojne faze V.01 i V.02 koje će biti instalirane u javnim prostorima zainteresiranih gradova. Instalacije će ponekad biti dio organiziranog umjetničkog projekta, a ponekad kao samoorganizirana akcija članova laba zbog želje za dobivanjem što spontanijih rezultata od strane promatranih objekata. Članovi istraživačkog radnog tima su osnivači, voditelji i članovi Udruge za razvoj 'uradi sam' kulture – Radiona (ex I'MM_ Media lab): Ivan Marušić Klif, Deborah Hustić, Damir Prizmić, Ana Horvat, Gjino Šutić, Hrvoje Spudić,Tin Dožić, Vana Gaćina.

ARTOUR-NEREZINE

Umjetnički projekt PREŠA u sklopu ŠKVER art projekta
Projekt PREŠA je proces istraživanja koji uključuje istraživačke posjete dvama najproduktivnijim i najumreženijim sitotisak studijima u Evropi: OFICINA ARARA, sitotisak kolektiv iz Porta u Portugalu i LE DERNIER CRI, svjetski poznati sitotisak kolektiv s bazom u Marseillu, Francuskoj, koji više od 20 godina djeluje na sceni underground stripa i ilustracije. Tijekom posjeta namjera je istražiti sljedeće: organizaciju prostora i ljudi; organizaciju rada (satnica, ustroj, pravila, podjela rada, ušteda energenata); proučiti alat i materijal, način rada te pomoć kod odabira elemenata za pokretanje sitotisak radionice; načine provođenja edukativnih radionica, izložbi i gostovanja; trošak funkcioniranja radionice, samoodrživost; utjecaj radionice na zajednicu u kojoj se akcije odvijaju; načine za uključivanje mladih i entuzijasta u rad radionice radi što veće efektivnosti i kontinuiteta rada; metode distribucije i izlaganja radova; uspostavu kontinuirane komunikacije s kolektivima i umjetnicima s tih područja i daljnju kolaboraciju.

Montažstroj

Konceptualizacija izvedbene monografije
Projekt „Monografija“ jest multidisciplinarni projekt koji će obilježiti 25 godina postojanja Montažstroja, a koji za ciljanu populaciju ima populaciju mladih koji će biti uključeni u umjetničke procese kreativnog i edukacijskog tipa. Projekt počiva ne tretmanu jednake vrijednosti same procesualnosti i umjetničkih rezultata zbog čega sam proces nastanka kazališnog performansa kojim projekt kulminira postaje platforma za produkciju edukativnih radionica, javne tribine i umjetničkih akcija u javnom prostoru. Cilj je projekta zahvatiti u dugačku povijest Montažstrojeva djelovanja i kroz svojevrstan pregled njegovih najvažnijih projekata dovesti u vezu umjetnički rad i društveno-politički kontekst koji je on adresirao u svome nastanku. Ova je perspektiva proizašla iz teze da umjetnost toliko zavisi od konteksta u kojem nastaje da nestankom tog konteksta nestaje ona sama. Prije same provedbe projekta zadatak je umjetničko-istraživačkog tima proučiti arhivske materijale Montažstroja s ciljem odabira konkretnih sadržaja koji će se tijekom projekta rekonstruirati. Nastavak istraživanja bit će usmjeren na pronalaženje načina kako dovesti u vezu te specifične sadržaje s društvenim kontekstom u kojem je on nastao te kako sadržaj i kontekst međusobno koreliraju. Istraživanje će također biti orijentirano na interakciju s kazališnim kritičarima i teoretičarima, bivšim suradnicima i članovima publike kako bi i oni iz svoje stručne, ali možda i iz subjektivne perspektive skrenuli pozornost na određene segmente djelovanja koje bi vrijedilo predstaviti u suvremenom kontekstu. Završna faza istraživanja bit će orijentirana na planiranje metodologije rada koja će se koristiti u projektu kao i kreiranje medijske strategije kako bi ideje projekta bile što bolje prezentirane javnosti.

Platforma 9,81

Infrastruktura kao generator teritorija
Infrastruktura kao generator teritorija umjetničko je istraživanje koje koristi kartografske i fotoanalitičke metode za prikupljanje podataka o transformacijama prostora duž trase Jadranske magistrale. Namjera je vizualnom analizom pronaći konstruktivne načine valoriziranja teritorija izvan sputavajućeg okvira nostalgičnog pogleda na prošlost kao nečega nepovratno izgubljenog, odnosno skepse pri promišljanju budućeg razvoja. Aktivnosti istraživanja temelje se na prikupljanju arhivskih fotografija i povijesnih karata. Izvori bi se georeferencirali, što bi omogućilo njihovo dovođenje u vezu s uvidom u sadašnje stanje na terenu. Analizom prikupljenog materijala teritorij bi se klasificirao kroz različite kategorije kultura korištenja. Tražio bi se način određivanja novih vrsta korištenja prostora čije je nastajanje potaknuto upravo izgradnjom magistrale i njenim transformacijama tijekom posljednjih 50 godina. Uspoređivanjem s početnim stanjem prostora utvrdio bi se intenzitet promjena i olakšalo nuđenje lokalno specifičnih strategija unaprjeđenja kvalitete okoliša. Rezultati istraživanja bili bi predstavljeni na javnoj prezentaciji zajedno s jednostavnom mrežnom stranicom kojom će se moći iskusiti cjelokupna trasa ove prometnice. Ovo istraživanje, odnosno analiza koja se njime želi izvršiti služi stvaranju kvalitativnih alata i pristupa vrednovanju vidova transformacija teritorija. Intonirana jezikom vizualnih umjetnosti, a ne planersko-tehnokratskim konvencijama, ova slikovna arhiva želi doprijeti do šire javnosti kao podloga za kontruktivnije razmatranje dužobalnog pojasa. Kroz interaktivnu formu završne mrežne stranice, bit će omogućeno naseljavanje virtualne trase magistrale i vlastitim memorijama ili scenarijima korisnika.

Siva zona

Samoniklo jestivo bilje na otoku Korčuli (radni naziv)
Svrha ovog umjetničkog istraživanja je interdisciplinarnim postupkom proučiti kulturu prepoznavanja, prikupljanja, obrade i primjene samoniklog jestivog bilja na otoku Korčuli. Ovo umjetničko istaživanje postavljeno je kao istraživanje otvorenog tipa. Druga faza projekta, koji nije dio ovog istraživanja, bit će istraživanje samoniklog začinskog i ljekovitog bilja, koje će započeti 2015. godine. Otok Korčula prepoznat je od mnogih botaničara i istraživača kao otok bujne i izrazito raznolike vegetacije. Stanovništvo se tradicijski koristilo tim značajnim prirodnim resursom, ali s vremenom se vještina prepoznavanja i prikupljanja samoniklog jestivog bilja pomalo zaboravlja. Suvremena tendencija kontrole prirodnih resursa od strane neoliberalnih korporacija potiče nas na prevrednovanje nematerijalne baštine i zapostavljenih vještina kao mogućeg sistema otpora. Smještanje mogućega realnog ili virtualnog herbarija unutar zidova kulturnih i umjetničkih institucja ne može biti dostatno za cilj ovog umjetničkog istraživanja. Preispitat će se mogući umjetnički aspekti prenošenja kulture prepoznavanja, prikupljanja, obrade i primjene samoniklog jestivog bilja u kontekstu očuvanja ekološke čistoće, biološke raznolikosti, samoodrživosti i socijalne odgovornosti i mogućih djelovanja. Hrana je sagledana kao medij kroz koji možemo progovoriti o mnogim aspektima kulturnog i umjetničkog djelovanja te društvenog aktivizma. Planirana su dva terenska istraživanja na otoku vezana za sezonsku vegetaciju - u proljeće i u jesen. Metodologija rada uključuje izradu audio, video i fotodokumentacije pronalaženja bilja, i obrade u koju će biti uključeni intervjui sa 20 kazivača, te mapiranje biljaka i postupaka pripremanja hrane. Slijedi i komparativna studija dostupnosti samoniklog jestivog bilja na gradskim tržnicama u Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Zagrebu, uz dokumenetiranje. U fazi evaluacije (u dva navrata, proljeće i jesen) obavit će se pregledavanje i selektiranje prikupljenog audio i videomaterijala i pripremno mapiranje područja istraživanja. U tijeku cijelog istraživanja razmatrat će se i razvijati moguće umjetničke akcije, projekti i intervencije, s kritičkim promatranjem s obzirom na recentnu bio-art produkciju, te vizije prezentacije mapiranja, (vizualizacije ili slično).

POLYGON

MATIČNA PLOČA / MOTHERBOARD
MATIČNA PLOČA umjetničko je istraživanje na temu urbanističke i geo-političke sintakse kojom se preispituje diskurs između "nove periferije" i globalnih političko-ekonomskih trendova. Inicijalno to je priča o Američkoj ambasadi i geo-političkom potezu izmještanja zgrade ambasade iz centra Zagreba na Veliko polje koje danas, usred poljoprivrednih čestica, ima ulicu Thomasa Jeffersona i preobraženo je u međunarodnu potentnu i penetrirajuću poslovnu zonu što je Zagreb posljedično ostavilo na inferiornoj periferiji. Istraživanje počinje s nekoliko osnovnih elementa/ideja/vizuala:
• Matična ploča predstavlja model povezivanja i uspostavlja odnosa kretanja, ona je esencijalna za rad i funkcioniranje određenog sustava jer u sebi sadržava dva osnovna principa - nosi određenu informaciju i zadaje određeni protokol između različitih lokacija;
• narativi prostora u suodnosu s urbanističkom/arhitektonskom punktuacijom;
• internet i mobilni/satelitski sustavi navigacije (ICT - Information and Communication Technology i GPRS sustav);
• Govorničke platforme i auditoriji kao objekti u prostoru i vizualizacije.
U svrhu provođenja umjetničkog istraživanje oformljuje se mali tim stručnjaka i prostor (realni i virtualni) za interakcije. Aktivnosti koje će se provesti u okviru projekta obuhvaćaju: uspostavljanje radnog tima, upoznavanje s temom istraživanja, formiranje otvorene "čitaonice", koordinaciju aktivnosti i interesa unutar zadane teme, uspostavljanje okvirnog vremenskog roka, uspostavljanje parametara istraživanja, studijska putovanja na predviđene lokacije (do 4 lokacije), dokumentiranje, skiciranja i vizualizacije ideja zatim pripremu, inicijalnu selekciju i kriterije mapiranja - uspostavljanje metodologije, kriterija i pristupa istraživanju identificirajući atribute i tematski fokus istraživanja; prikupljanje i selektiranje podataka; selekciju elemenata kao baze umjentničkog rada.

Centar za ženske studije

Ženski antifašistički Zagreb
Ženski antifašistički Zagreb nastavak je kontinuiranog umjetničko-istraživačkog projekta Ženski vodič kroz Zagreb a cilj projekta je istražiti i na specifičan umjetnički način predstaviti razdoblje Drugog svjetskog rata u Zagrebu iz ženske perspektive. Primarni je fokus projekta na životu i djelatnostima antifašistkinja: članica SKOJ-a, KPH-a ili AFŽ-a, simpatizerki pokreta. Temelj projekta je istraživanje postojećeg arhivskog materijala. No metodom participacije u istraživanje se planira aktivno uključiti preživjele sudionice tog vremena, članove i prijatelje obitelji, kao i širu javnost kako bi doprinosom osobnih materijala (obiteljskih fotografija, dokumenta i usmenih svjedočanstava) obogatili postojeću arhivsku građu i učinili je dostupnom javnosti. Stoga projekt obuhvaća pokretanje „otvorenog ureda“ (fizičkog prostora i internetskog sučelja) za prikupljanje svjedočenja, info-štandova i edukativnih tura gradom. Istraživanjem biografija anonimnih, zaboravljenih ili prešućivanih antifašistkinja želi se uz poznate „ikone“ pokreta, predstaviti šira slika i masovnost žena u otporu fašizmu. Planira se i mapirati ilegalne lokacije u gradu i putove izlaska iz okupiranog grada u partizanske jedinice. Završni dio projekta je publikacija u „otvorenoj formi“, nalik registratoru s košuljicama (svaka posvećena jednoj biografiji), s mogućnošću nadopunjavanja. Načinom rada i prezentacije postiže se dinamično polje interakcije s građanima kao su-stvaraocima i partnerima.

Grupa Kugla

Radionica Šahtofonije
Projekt Radionice Šahtofonije sadrži proizvodnju novih modela Šahtofona i stvaranje grafičkih i video kolorističkih partitura – Šahtofonija koje uključuju instrukcije za njihovo instrumentalno, vokalno i gestualno izvođenje. Ideja Šahtofonije planira se razvijati kroz realizaciju umjetničkih radionica u sveučilišnim gradovima u Hrvatskoj kroz uzajamno stvaralaštvo polaznika radionica - studenata Glazbenih, Likovnih, Dramskih i Filmskih akademija i umjetničkih škola. U vremenu trajanja radionice pristupa se paralelnom istraživanju zvuka, vizualizacijama zvuka kroz nacrte-partiture, glasovnim izvedbama kroz tehnike rezova i petlji, ritmiziranim kretanjima vezanim uz sviranje, pjevanje - nastajanje jednostavne algoritamske koreografije tijela Šahtofoniste - “šahtofonistove radnje “. Cijeli proces rada na razvoju umjetničke ideje u materijalnom smislu pojavljuje se kroz izrađene zvučne skulpture, nacrtane papirnate grafičke partiture, a zahvaljujući dokumentarnim snimkama nadzornih kamera unutar Šahtofona stvarala bi se još jedna video partitura svake od fiksiranih Šahtofonija.

Hrvatsko dizajnersko društvo

Dizajnerice 1913. – 2013. / Istraživanje i refleksije kontinuiteta ženske dizajnerske scene
U posljednjih pet godina u široj javnosti postoji svijest o dizajnu kao profesiji, u posljednjih deset godina govori se o ženskoj dizajnerskoj sceni, a u posljednjih trideset godina profesija kao takva organizirana je kroz vlastitu strukovnu udrugu. Povijest dizajna i danas se razmatra u presjeku posljednjih 100 godina, i to većinom kroz nizanje opusa muških dizajnera te njihovo sagledavanje u ekonomskom i kulturnom kontekstu. Bez obzira na današnju ravnopravnost, žene su u ovu profesiju ušle drugačije i u njoj dobile priznanje puno kasnije nego muški kolege, te dizajnerske opuse autorica i dalje ne poznajemo u dovoljnoj mjeri. Cilj je projekta istražiti kontinuitet "ženske dizajnerske scene" od prvih desetljeća 20. stoljeća do danas, autorske dosege dizajnerica, njihov utjecaj na suvremenike i današnje dizajnere, kontekst i uvjete u kojima su djelovale. Korisnici programa izravno su sve autorice uključene u istraživački i radionički dio programa (selektirane mlade dizajnerice, kao i autorice starije generacije čiji je rad predmet istraživanja, zatim profesionalni dizajneri, studenti dizajna i povijesti umjetnosti, budući istraživači te publika zainteresirana „žensku povijest dizajna“.

Lauba

Site specific instalacija u Laubi
Lauba za studeni 2014. priprema zajedničku izložbu Ivane Franke i Olafura Eliassona u kojoj će se predstaviti njihovi radovi u međusobnom dijalogu. Unatoč ogromnoj razlici u statusu i afirmiranosti ovo dvoje umjetnika na međunarodnoj likovnoj sceni, među njima je i mnogo dodirnih točaka: djela koja stvaraju preispituju obrasce gledanja, na granici su stvarnog i spekulativnog te sjedinjuju izložbeni prostor, svjetlost i kretanje promatrača poigravajući se njima. Kao dio tog izložbenog projekta zamišljena je izvedba instalacije koja će biti inspirirana i koncipirana upravo za izložbeni prostor nekadašnje austrougarske jahaonice u kojoj djeluje udruga Lauba. Zajednički rad na instalaciji još uvijek nije započet, a u svrhu njegovog osmišljavanja i pripreme, Ivana Franke planira provesti umjetničko istraživanje na Institutu za istraživanje prostora u Berlinu. Glavni cilj projekta je međunarodna promocija hrv. umjetnice, Laube, Zagreba i Hrvatske jedinstvenim događanjem na području suvremene umjetnosti (Eliasson po prvi puta zajednički realizira umjetničko djelo s drugim umjetnikom).

Urbana kultura i edukacija

Obnovljivi izvori energije u autonomnim umjetničkim sustavima
Cilj je projekta pod nazivom Obnovljivi izvori energije u autonomnim umjetničkim sustavima istražiti vezu između suvremene umjetnosti i tehnologije te propitati kako obnovljivi izvori energije utječu na suvremenu umjetničku produkciju. Projekt će istraživanjem mogućih izvora energije, odabirom jedne od mogućih tehnologija te istraživanjem kroz eksperiment kako ta vrsta korištenja utječe na rad u sklopu umjetničkog laboratorija tj. privremenog, neovisnog i autonomnog umjetničko-radioničarskog sklopa za nove tehnologije dovesti do boljeg saznanja kako autonomni umjetnički laboratorij može funkcionirati. Korisnici projekta su umjetnici i znanstvenici koji se kroz rad umjetničkog laboratorija direktno vežu za ono što John Dewey karakterizira kao 'umjetnost kao iskustvo' - dakle suživot prirode, novih tehnologija i društva kroz stavove suradnje za razliku od natjecanja, dijeljenja za razliku od posjedovanja i recikliranja za razliku od konzumacije. Za istraživanja i eksperimente koristit će se transdsicplinarne strategije tj. 'znanje dijeljeno kroz društvo' (prema Helgi Nowtony) tj. Mode 2. znanje. Projekt će rezultirati istraženim i funkcionalnim sustavom za napajanje energijom pokretnog umjetničkog laboratorija koji svojim djelovanjem teži prema autonomiji kako u umjetničkim sistemima tako i u energetskim. Ovo će istraživanje omogućiti funkcioniranje umjetničkog laboratorija u ruralnim krajevima kao i u krajevima u kojima nema klasičnih izvora električne energije.

Eurokaz Festival

Faustin & BADCo. Labos
Cilj ovoga projekta je upoznavanje i razmjena iskustava, preispitivanje jezika i procedura između autora koji dolaze iz specifičnih političkih i kulturnih konteksta koji su obilježeni "tranzicijskom" temporalnošću i razvojnim asinkronicitetom te u konačnici stvaranje izvedbenih materijala. Diskurzivni i izvedbeni materijal sabran kroz ovo istraživanje potencijalno bi mogao rezultirati zajedničkim projektom (2016, u sklopu programa EurokazProdukcija unutar tematskog bloka 'teatar i konjuktura'.). Kongoanski koreograf, redatelj i plesač Faustin Linyekula jedan je od najprodornijih inovatora afričkoga plesa i kazališta. Formiran je u rodnom Kisanganiju gdje danas vodi kulturni centar Studios Kabako, te na plesnim radionicama u Francuskoj. Njegova je karijera strelovita, već nekoliko godina koreografira i režira u uglednim europskim kazalištima i na festivalima poput Avignona i Wiener Festwochen. Eurokaz je ugostio njegove dvije predstave more more more... future (2011) i Drums and Digging (2013). Osnovana 2000. godine, skupina BADco, međunarodno je relevantan izvedbeni fenomen, sastavljena od koreografa / plesača, dramaturga i filozofa, sistematično se bavi istraživanjem protokola izvođenja, predstavljanja i gledanja strukturirajući svoje projekte unutar različitih formalnih i recepcijskih sklopova. Istraživanje će trajati dva tjedna i biti podijeljeno u dvije cjeline. U prvom tjednu radit će se na međusobnom upoznavanju, predstavljanju umjetničkih predmeta interesa i estetičkih postupaka, dok će se u drugom tjednu raditi na oblikovanju formalnih, izvedbenih segmenata. U završnom tjednu praktičnog istraživanja, radionica će biti otvorena i za zainteresirane plesače izvan autorskog tima. Visoka konceptualna polazišta njihovih radova bit će zanimljiva osnova za istraživanje tokova kulturološke izvedbene neposrednosti

Studio Artless

Arhiva Željka Zorice
Iznenadna smrt multimedijalnog umjetnika, kostimografa, scenografa, grafičara, performera, pisca – Željka Zorice ponukala nas je da na tren po strani ostavimo projekte na koje smo se namjeravali usmjeriti u nešto drugačijim okolnostima. Ovaj iznenadan događaj urgentnim je učinio rad na jednom drugom projektu – onom istraživanja, prikupljanja, dokumentiranja, arhiviranja - i konačno u nekoj sljedećoj fazi iznalaženja adekvatnog formata za “ukoričavanje” ovog sveobuhvatnog opusa kojeg je teško sažeti. Početke svog rada veže uz Kugla glumište, još '70-ih godina. Od tada do danas, ovaj čovjek za kojeg je kazališni kritičar Igor Ružić napisao da je zasigurno imao barem milijun ideja, ostvario ih je pregršt. U kazalištu, hepeninzima, performansima, instalacijama, knjigama, spomen pločama. Puno je toga ostalo rasutog po ulicama, gradovima, sjećanjima. Ponešto u digitalnom, puno toga u analognom formatu, mnoštvo u usmenoj predaji. Čini se bitnim okupiti što je više moguće materijala za jedan budući kolaž ovog neuhvatljivog opusa.

UIII

Cybercinema
Projekt se sastoji, pojednostavljeno, od medijske arheologije i produkcije mediascape okruženja u javnim prostorima. Cilj projekta je propitivanje odnosa medijskih slika i gradske supstance (ono što arhitekti zovu solidnim tkivom grada) te načina na koje iste proizvode urbanitet, odnosno gradskost. Istovremeno, to je eksperiment s iluminacijom prostora, osvjetljavanjem grada kolektivnim pamćenjem i medijem proširenog kina u javnom prostoru. Priprema vizualnih materijala podrazumijeva istraživanje arhiva (HDA, HRT, sada dostupnom Arhivu Vjesnika, lokalne arhive kao i privatne arhive građana). Naročita pažnja u Šibeniku bit će posvećena lokacijama obilježenim djelom arhitekta Ivana Vitića, pa će istraživanje obuhvatiti i temeljito istraživanje njegovog privatnog arhiva, bogatog crtežima i skicama. Važno je spomenuti i djelo književnika Sime Matavulja, te će određeni dio vizualnog/audio materijala biti vezan i za njegovo djelo. Aktivnosti će se provoditi u suradnji s lokalnom zajednicom, Gradom Šibenikom, Slobodnim vezama, Zajednicom srpske manjine u Šibeniku, obitelji Vitić. Također će se oformiti interdisciplinarni timovi mladih umjetnika i znanstvenika koji će zajedno s iskusnim kolegama istraživačima i umjetnika zajednički provesti projekt za koji se priprema materijal koji je predmet ovog istraživanja. Ta ciljna skupina mladih ljudi u Rijeci, Splitu, Šibeniku Zadru i Zagrebu, predstavlja prvu grupu korisnika. Posredni korisnici rezultata istraživanja su: lokalna zajednica Šibenika i Zadra, posjetitelji i turisti ta dva grada, kulturna i šira javnost RH.

Protunapad

Protuotrov
Cilj je umjetničkog projekta „Protuotrov“ javni zagovor važnosti javno financiranog i svima jednako dostupnog zdravstva te kritičko propitivanje procesa medikalizacije društva. Ciljana populacija projekta su bolesne osobe koje u bolničkim sobama kao na aerodromu ili u hotelima čekaju svoj odlazak – onaj u život ili onaj u smrt. Osnovni je zadatak umjetničkog istraživanja tijekom kojeg će projektne aktivnosti biti točno utvrđene pronaći način na koji članovi ciljane populacije mogu postati korisnici projekta kroz kreiranje umjetničkih interakcija koje će biti provedene tijekom projekt, a ostvarene kroz komunikaciju umjetnika i bolesnika. Drugi je zadatak umjetničkog istraživanja osmisliti na koji način članovi ciljane populacije mogu postati protagonisti umjetničkih rezultata koji će biti ostvareni kroz umjetničke discipline izvedbene umjetnosti (performans ili predstava) i/ili kroz multimedijalnu umjetnost (videoinstalacija ili medijska platforma). Osnovno je pitanje drugog istraživačkog zadatka pitanje reprezentacije protagonista jer oni zasigurno neće biti u mogućnosti sudjelovati u živim izvedbama – njihova odsutnost u kombinaciji s njihovim ispovijedima i iskustvima predstavljat će platformu za naglašavanje težine njihove intimne borbe za zdravlje ili život unutar sprege neadekvatnog zdravstvenog sustava i profitne usmjerenosti zdravstva kroz privatizaciju i medikalizaciju. Korisnici projekta bit će bolesne osobe, njihove obitelji, ali i čitava javnost koju namjeravamo potaknuti na borbu za pravo na zdravstvenu zaštitu koja danas sve više postaje luksuz za one koji to mogu platiti. S obzirom na specifičnost i ranjivost ciljane populacije sadržaji oba aspekta projekta – interaktivni i prezentacijski – bit će definirani kroz umjetničko istraživanje.

VRUM

NO LOGO OPERA(CIJA)
Na vlastitoj koži svakodnevno nosimo globalizaciju. U današnje vrijeme odjeća ne čini samo čovjeka, već producira i tržišta, lance (zlo)uporabe, područja i zone u kojima se lokalno i globalno na subliman način susreću. Čime se ogrćemo, što na sebi nosimo, u čemu izlazimo, u čemu se prezentiramo, spavamo, volimo, znojimo, provodimo većinu našeg privatnog i javnog života – sve je to vrsta (često nevidljivog) borilišta za resurse, brendove, posao, ponekad i za golo preživljavanje. Te borbe projekt NO LOGO OPERA(CIJA) želi na neobičan način tematizirati i istražiti: u obliku glazbeno-kazališno/plesne izvedbe s elemetima dokumentacije i opere. U svrhu detaljne pripreme rada na projektu, početkom 2014. održat će se dva istraživačko-umjetnička sessiona koji uključuju intervjue, razgovore, sastanke, izlaske na teren te će se na temelju tog rada razraditi plan za rad na samoj produkciji. Tijekom faze istraživanja dokumentirat će se sve aktivnosti pisanim materijalom, fotografijom i videom, te tonskim zapisima koji će se potencijalno koristiti za kasniji rad.

Omnibus

Tjelesne metafore
Projekt Tjelesne metafore je multimedijalno istraživanje koje se bavi fenomenom metaforičkog izražavanja. Oslanjajući se na saznanja kognitivne lingvistike, namjera je provesti istraživanje na sjecištu koreografije, lingvistike i vizualnih umjetnosti, i promatrati što se događa kada preneseno značenje postane realni događaj, te na koji način kompleksni apstraktni koncepti postaju dostupni reprezentaciji. U samom središtu projekta je tijelo i njegov odnos prema prostoru, vremenu, drugim tijelima i objektima koji ga okružuju, te kako različite konfiguracije tih elemenata utječu na formiranje slika, misli i naracije. U te svrhe kombinirat će se razni mediji (fotografija, video, zvuk, pokret) te eksperimentirati s prijenosnim mini projektorima. Istraživanje uključuje u prvom redu proučavanje ključne literature iz kognitivne lingvistike na temu konceptualnih metafora, prvenstveno rada Georgea Lakoffa i Marka Johnsona. Zatim će uslijediti kategorizacija i selekcija metafora s obzirom na parametre kao što su performativnost, univerzalnost i specifičan odnos s raznim dijelovima tijela i raznim segmentima društvenog života. Selektirane metafore bit će zatim prevedene u izvedbene scenarije koji će se realizirati koristeći tekst, pokret i vizualne elemente putem projekcija fotografija ili videa džepnim videoprojektorima (piko-projektore). Posljednja etapa bit će proučavanje različitih dramaturških linija koje tako stvoreni materijali mogu generirati. Ovo istraživanje je prva etapa u širem projektu čiji je cilj postaviti temelje za razvoj metode koja bi se mogla primjenjivati kako u izvođačkoj praksi (kao alatka u improvizacijama) tako i u definiranju inovativnih odnosa između slike, teksta i tijela. Istraživanje će se provoditi u Zagrebu, Parizu i Bruxellesu, a njegovi rezultati koristit će u daljnjem radu sudionika projekta u polju izvedbenih umjetnosti i digitalnih medija.