Organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti djeluju u okruženju projektne logike nestabilnog i nedostatnog financiranja, ovisnosti o mnogostrukim izvorima prihoda, nerazvijenog tržišta, neadekvatnih i nedostatnih prostornih i drugih resursa. Predstavnici organizacija i većina onih koji su stalno ili privremeno i povremeno angažirani u organizacijskom i programskom radu izloženi su nestandardnim oblicima rada, zaposleni su privremeno ili angažirani povremeno, nerijetko na nepuno radno vrijeme. Radnici u kulturi i umjetnici često su potplaćeni, a ponekad i neplaćeni, radni se zadaci prelijevaju u slobodno vrijeme, temeljna se egzistencija osigurava radom na više poslova, u više organizacija, a čak i kod poslodavaca u drugim sektorima ili zahvaljujući obiteljskoj potpori. Socijalna i zdravstvena zaštita nisu dovoljne ili nisu osigurane. Samoizrabljivanje se nametnulo kao standardna strategija preživljavanja, a fizička, mentalna i emocionalna iscrpljenost sastavni su dio svakodnevice mnogih umjetnika i kulturnih radnika.

Širok je dijapazon problema uvjeta rada u kulturi općenito, pa tako i u organizacijama civilnog društva u kulturi, a ključna im je karakteristika izostanak pravednih praksi, bilo da je riječ o visini naknada, poticajnom legislativnom okviru, pravednim uvjetima razmjene, poštenim ugovornim aranžmanima, adekvatnom radnom okruženju ili bilo kojem drugom obliku pravednih praksi u njihovom svakodnevnom stvaralačkom, produkcijskom i administrativnom radu. Pravedne prakse usko su vezane uz održivost, zadržavanje stručnog kadra te osiguravanje raznolikosti i pristupa sektoru. Zabrinutost oko pitanja pravednih uvjeta rada i pravednih naknada su od vremena pandemije sve prisutnija u javnom diskursu, a ti su problemi predmet raznih istraživanja te su u mnogim zemljama i dio političkih rasprava. Izvještaj Otvorene metode koordinacije Europske unije "The status and working conditions of artists and cultural and creative professionals", objavljen 2023., posvetio je pravednim praksama posebno poglavlje u kojem je, između ostaloga, istaknuta uloga javnih financijera u promociji pravednih praksi, uključujući i integraciju pravedne naknade za umjetnike i kulturne profesionalce u okvir njihovih politika i programa financiranja.

Slijedom prepoznatih potreba i uzimajući u obzir svoju svrhu, a u cilju poboljšanja uvjeta rada u organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, Zaklada je pokrenula Participativni proces za pravedne prakse kako bi s akterima u sektoru raspravila buduće mehanizme pravednih praksi u Zakladi te potencijale njihove šire primjene.

Participativni proces za pravedne prakse ostvaruje se kroz dva formata sudjelovanja:

• Forum za pravedne prakse na kojem mogu sudjelovati svi zainteresirani predstavnici organizacija civilnog društva je po svojoj strukturi otvoren, dinamičan, fluidan, fleksibilan i volonterski format, koji usmjerava participativni proces i predlaže teme relevantne za pravedne prakse, raspravlja o prijedlozima Radne grupe, donosi zaključke te predlaže daljnje korake procesa
• Radna grupa za pravedne prakse, sastavljena od 11 članica od kojih je 9 izabrano na Forumu, a 2 su delegirane od strane Zaklade, koja priprema i razrađuje teme dogovorene na Forumu te oblikuje prijedloge za raspravu u okviru Foruma.